Uopšte ne znam zašto toliko volim Novu godinu… Ali je stvarno volim! Svesna sam da je to samo kalendarski pomak u nešto neizvesno, ali se radujem svim novogodišnjim pripremama, kao malo dete! Ali bukvalno!
Verovatno je razlog taj što se u detinjstvu nisam imala prilike radovati i raditi sve ono što danas u svojoj kući radim. To je period kada se naša kuća pretvara u pravi, pravi, najpravcatiji DOM, najtoplije mesto na svetu, najizvesnije mesto za spas.
Početak decembra mi uvek raspaljuje ideje, želje i planiranja, pa se svojski trudim da sebi udovoljim. Celo ovo praznično raspoloženje se budi s pojavom prvih Božićnih filmova na programima komšijske Hrvatske, u koju Božić dolazi ranije, a samim tim i sve njegove čarolije… Na moju veliku sreću, i – naravno, sreću moje dece 🙂 Onda krene zaokruživanje dana u kalendaru po rasporedu filmova koji se moraju pogledati, ali ono –baš moraju 🙂 To je valjda jedini period u godini kada mi prija pokoja reklama, jer tada dobije novogodišnju poruku, uz zlatnu boju i obavezne razvejane pahuljice ∗∗∗
Onda krenu razgledanja izloga, biranje ukrasa, planiranje i uklapanje želja u mogućnosti, i sve mi je tako lepo i potaman, bez obzira na sve bezobrazne simcalice mog novčanika. 🙂 Možete me spuštati sa tih novogodišnjih merdevina koliko god hoćete, vući dole iz sve snage… Nema šanse da ćete uspeti! Ja s osmehom grabim gore da postavim svoju sjajnu zvezdu. Na vrh jelke!
Od kako sam ih rodila, i moji anđeli su na tim merdevinama. To celoj ovoj priči daje još veći osmeh. Kada će se cerekati na ovu bajku, ako ne sad? Dok im duh i nogice hrle gore? Ima vremena, život će im pokazati kako se silazi.
Nema veze što snega još nema i ko zna kada će ga biti, ja se u novogodišnjem decembru selim u najpolarnije krajeve sveta, tamo gde se pije topla čokolada i gde šušte mašne na poklonima. Tamo gde se ispunjavaju sitne željice i uživa u kolačima sa šarenim mrvicama. Tada se jedna zvezdica nasmeši, dotakne me po obrazu, donese mi nadu i volju da je gledam i dalje, da ne spuštam glavu na hladne korice, nego da ostanem na stranicama ove divne bajke. Zenice mi pospe svetlucavim konfetama, trgne iz rutine i obogati sve moje maglovite sate, sve brige i uzdahe koje mi krade ovaj surovi život, a ja se prepustim ritmu zvončića, i pustim ih da mi ninaju krilo, sa svim blagom koje sam u njega skupila.
[youtube=http://www.youtube.com/watch?v=iccscUFY860]
Želim vam svima srećan ovaj novogodišnji decembar!
Kako ga vi provodite?
Нема коментара “Novogodišnji decembar”
Zimu provodim kao međed, spavajući 🙁 Samo što usput i jedem :S
Srećan i tebi novogodišnji decembar, vidim da se baš raduješ :*
Da, i jedva čekam godišnji od 01.01. Tad se i ja pretvram u onog tvog međeda 🙂
I ja se radujem predstojećim praznicima. Mada, moram priznati, da mi jako nedostaje sneg.
Uživaj!
Valjda će se smilovati i pasti, da nam malo zabeli januar…
Ja ga ne provodim bas najveselije, ali drago mi je kad vidim koliko se bar neko raduje :), to me navodi da preokrenem situaciju u korist radosti, veselja, kicenja…praznocne atmosfere…Eto, zadala si mi zadatak.. Moj sledeci post ce biti o novogodisnjim radostima 🙂
Pa TI si definitivno osoba koja treba da slavi! Znaš ti dobro zašto, zar ne? Zato – napred! 🙂
Naravno da treba da slavim i hocu… pozz draga Jelena 🙂
Ја не волим ову фрку пред Нову, ужасно ме нервира…а и што сам старија све сам већи намћор 🙂
Veliki grad – velika frka. Kod mene je malo drugačije.