Četiri dana do Nove godine. U marketu, na pijaci, neviđena gužva. Ovih dana ulice su zakrčene ljudima, automobilima.
Definitivno, praznična atmosfera.
Šta nam se to desi ponovo i ponovo, pred kraj svakog decembra?
Čemu toliko nestrpljenje, to uzbuđenje, spremanje, iščekivanje?
Da li smo toliko jadni i neiživljeni, pa jedva čekamo decembar da se ispucamo na sve strane: i finansijski, i vatrometom, i u poklonima, garderobi, alkoholu, prepunim stolovima…
Međutim, ako probamo biti potpuno iskreni – imamo mi tu hranu i u julu i aprilu.
Možemo se doterati i u maju, i napiti svakog septembra…
Magija je u povodu.
A povod je magija sama.
Jer je tako fino spakovana u lepe želje, svetlucave prozore i kristalne čaše. Smeška se ispod crvenih mašni i tera u zagrljaje, gura nas jedno drugom, vezuje nam ruke u kolo ljudi.
Jer, ma koliko sve to banalno izgledalo na prvi pogled, koliko isprano zvučalo, mi smo željni jedni drugih.
Željni smo ljubavi.
Ponovo i ponovo.
Zato nam i prijaju praznična okupljanja, jer nam otvaraju vrata iza kojih su svi dragi ljudi. A sa njima i minute za pamćenje, divni pokloni, najukusnija hrana, sve ono što tako želimo svakoga dana.
A dobijemo za praznike.
Sva iznenađenja za decu, iz ljubavi.
Sve pripreme za izlazak s prijateljima, iz ljubavi.
Porodična okupljanja, iz ljubavi.
Sve želje, u milion pravaca upućene, iz ljubavi.
Sva ta ljubav, zbog ljubavi.
Prema ljudima oko nas, svima onima koji svrhom boje naše dane, pomeraju nam točkove napred i zare lica u osmehe.
Zato i ukrašavamo svaki deo našeg prostora svetlucavim ukrasima, jer želimo iskre ljubavi pored sebe, toplinu što bliže svom srcu, i srcima ljudi koje držimo za ruke. Da nam bude sve lepo, sve nekako ušuškano po meri, po meri širine ljubavi koju možemo dati i živeti.
Baš zato, budimo i mi praznik našim praznicima. Neka se i oni sećaju najboljih nas, baš ovih dana, šarenih od iskri lampiona, onih koji blješte kao i naše zenice, dok u svakoj sekundi praznika čekaju iskru, iskru ljubavi.
Tako je. Još da dodam da lično uživam u novogodišnjem kiču, jelki, lampionima, šljokicama. Zapravo sve to ne volim na sebi, jedva da se nekad usudim da se obučem u boje, ali kao ukras na kući ili u njoj su mi vrh! E to je ono nesvakidašnje! Prilika za kič!
I ja isto. Trudim se da ne preteram sa dekoracijama, pa sad – koliko mi uspe?..
Ja volim boje, posebno za Novu godinu, kada su osvetljene sijalicama i dobrim raspoloženjem 🙂
Od svih pročitanih tekstova nastalih u ovo vrijeme iščekivanja praznika, ovaj je definitivno jedan od najljepših! Ljubav i sreća pršte iz svake riječi <3 Predivno!
Hvala Mirna 🙂
Upravo tako je kod mene ovih dana. Želim i tebi i svima baš ovu količinu sreće, mira i ljubavi <3
Iskreno – tvoj omiljen post do sad 🙂 Nisam te navikla tako nežnu i ljubavnu 🙂 To sigurno čuvaš za one najdraže, što je i normalno. Ali prija svima, i nama internetskim komšijama 🙂
Opa! Krenulo me…
Šalim se…
Imam ja te momente, nekada baš i često. A posebno oko Božića 🙂
Drago mi je ako si uživala.
Evo, dodaj još jednu uživanciju – https://maminoblago.com/2014/04/01/momenat-za-snove/
Da, definitivno se stvara neka magija u ovo vreme. Mi pravimo plejliste sa božićnim pesmicama još od početka decembra i uživamo u kiču i slatkišima. Deca uživaju, mi se smejemo. Divan ti je ovaj post. I teši i podstiče. Jesi ti vila, jesenja doduše, ali dobro ti i zimske magije idu od ruke. 😉