U periodu upisa dece u škole i razmišljanja na temu UČITELJICA, mnoge mame se nalaze pred začaranim dvorcem želja, očekivanja i nerealnih mogućnosti.
„Koja je učiteljica najbolja?
Čula sam da je ona grozna…
Kažu da se kod ove ništa ne radi…
Kako da je/ga ubacim kod ove?
Čula sam da je ova užasno stroga…“
I još sijaset „čula, mislim, ne znam“ dilema.
Mnoge od vas će iskoristiti sve svoje mogućnosti da dobiju željenu učiteljicu za koju su čule da je najbolja, da ima najbolje rezultate, da je najstrožija, da su kod nje svi odlikaši, itd.
One s manje očekivanja, mogućnosti i želja će sve prepustiti sudbini i reći:
-Ma, nema veze, ako će učiti, učiće i kod ove i kod one.
Mada će u dubini duše želeti da se ime nekog prosvetara nađe pored imena njihovog deteta. Pričam iz iskustva jer sam i ja mislila i radila isto. Želela, pitala, zamolila.
Kod oba deteta mi je želja bila uvažena, mada mi je u startu rečeno da ipak postoji šansa da dete ne dospe kod željene učiteljice, zbog grupisanja na osnovu testiranja i „navale“ roditelja.
Na šta treba da obratim pažnju pri izboru učiteljice?
Na osnovu iskustva stečenog uz dvoje dece, evo nekih smernica na koje TREBA da misliš ako i dok budeš birala, tražila i molila za BAŠ TU učiteljicu.
učiteljica – DETE
Prvo i osnovno, tvoje dete je osnova od koje treba da kreće i tvoj izbor.
Sva su deca različita i ne odgovara svakom detetu BAŠ TA učiteljica. To što je tvom starijem detetu, malom kumiću, komšinici… bila baš divna ta i ta učiteljica, uopšte ne znači da će biti odlična i za mlađe dete. Tj. da će uspeti da odlično znanje usadi u glavu i tvog mlađeg deteta.
Nekoj deci odgovaraju tiše i mirnije učiteljice, a nekoj one koje su glasnije, aktivnije, energičnije.
Nekoj deci odgovaraju učiteljice „starog kova“, a nekoj one sa savremenim pristupom učenju.
Zaključak: NE ODGOVARA SVAKOM DETETU ISTA UČITELJICA.
učiteljica – SAVETODAVAC
Dobro razmisli – da li treba verovati osobi koja ti je dala preporuku za neku učiteljicu?
Da li se savet zasniva na „rekla-kazala“, ocenama bivših đaka, pohvalama mnogih roditelja, pohvalama iz medija… ili je dat proizvoljno, metodom „eci-pec“, na osnovu priče tuđeg deteta?
Tek kada sakupiš više mišljenja i iskustava, možeš napraviti bazu za svoje. Imaj na umu da je to samo baza i da je sklona promenama.
Najtačniji sud o nekoj učiteljici dobićemo isključivo od DECE kojoj je ta učiteljica predavala.
Zaključak: NIJE VAŽNO ŠTA JE REKAO NEGO KO JE REKAO.
učiteljica – KRITERIJUMI
Dobro razmisli sa koje visine skačeš.
Da li želiš da škola od tvog mališana stvori enciklopediju znanja, ili da ono bude svoje, da sledi svoje sposobnosti?
Ukoliko želiš sve petice (a ko ih ne želi?) moraš biti spremna na činjenicu da ih tvoje dete neće dobiti samo i jedino zbog učiteljice. Najbolje učiteljice nisu one koje daju petice, nego one koje uspešno dovode decu do petica.
Ukoliko želiš da dete bude svoje, da uči samo ono što ga stvarno zanima, onda je potpuno svejedno kod kojeg će prosvetara ići.
Zaključak: UČITELJICA PO PREPORUCI NE ZNAČI PETICE.
učiteljica – PROMENE
Učiteljica koja je prošle godine bila baš po meri tvog savetnika, ne mora i ovu generaciju đaka usmeravati na isti način kao prethodnu. Sve grupe dece su različite i zahtevaju razičit pristup.
Tako se može desiti da učiteljica podigne ili smanji kriterijume, ali i da poželi ličnu promenu u načinu predavanja. Što da ne? Pitanje je – da li će to odgovarati tvom detetu?
Takođe, učiteljica se može promeniti i zbog roditelja. Previše opušteni ili navalentni roditelji, roditelji koji se sprijatelje ili posvađaju s učiteljicom… mogu biti uzrok eventualnih poklanjanja ocena, ne baš prijatnih ili upadljivih emocija prema detetu, ili bilo koje (za tebe) neprijatne promene, koju nisi očekivala.
Zaključak: UČITELJICE SE MENJAJU, BAŠ KAO I SVI OSTALI.
SAVRŠENA UČITELJICA
Savršena učiteljica sigurno neće biti učiteljica tvog deteta.
Ne zato što si omašila u izboru, nego zato što ona NE POSTOJI.
Svakoj fali nešto, baš kao i nama, koje nismo učiteljice.
Zato, ne gubi vreme tražeći… Izgubićeš se, bez razloga.
Zaključak: SAVRŠENA UČITELJICA NE POSTOJI.
PREVIŠE MAME
U celoj ovoj priči oko izbora učiteljice, od samog starta – previše je mame.
Mama bira, mami se sviđa, mami je grozna, mama je nezadovoljna, mama će menjati, mama će pitati…
Nadam se da razumeš šta hoću da kažem.
To što se mami učiteljica sviđa ili ne sviđa, ne znači da će isto tako biti i sa detetom. Iako ti možda ne mirišeš određenu učiteljicu, možda će je tvoje dete baš voleti. Možda će joj poklanjati naklonost i govoriti samo lepo o njoj. (Jer je učiteljica prema njoj/njemu divna.) Ili, gora varijanta, da je obrnuto: ti si oduševljena, a dete ne može da je smisli.
Bez obzira što mame ne idu u školu, što će se sa likom i delom učiteljice stalno sretati u naredne 4 godine, što mame imaju predrasude i bojazni – mame ne idu u školu.
Daj detetu prostora da stvori stav prema svojoj učiteljici bez prethodnog mešanja i sugestija.
Zaključak: 1.MESTO – DETE 2.MESTO – UČITELJICA 3.MESTO – MAMA
Razmisli: ŠTA TI JE NAJVAŽNIJE?
Ja sam sigurna da se iza cele ove zapetljancije krije samo TVOJA DOBRA NAMERA i želja da dete stekne što više znanja. Da bude super đak, da mu to bude osnova za životne uspehe…
Međutim – nije škola samo 5 iz matematike.
Kada ceo ovaj srpski prosvetni cirkus sistem gledam danas, s ove distance, žao mi je što se baš tako čini i radi.
Da bude 5 iz matematike.
Ja više ne jurim 5 iz matematike.
Niti super učiteljicu. Niti super nastavnike, profesore.
Jurim moju SUPER DECU.
Jer oni to stvarno jesu.
Šta god imali iz matiša i ko god im stajao ispred katedre.
Negujem ono što ih interesuje, ostalo guram do granice mogućeg. Ne do petice. I to je sasvim u redu. Ne možemo svi biti fizičari niti slikari, ma ko da nam je učiteljica.
Kada bih danas upisivala dete u školu, ne bih birala učiteljicu.
Ne bih nikoga ništa pitala, niti mislila uopšte o ovoj temi.
Pojednostavila bih stvari i usmerila snagu na drugu stranu.
Važno mi je da se sećaju drugara, dogodovština i smešnih situacija, da pamte prve školske dane sa osmehom, a ne po „učiteljici koju je mama birala“.
Zato, uči na tuđem iskustvu, poslušaj svoju realnu stranu, jer se sve roditeljske priče na kraju svedu na ovu moju. Zanemari svoje strahove, svedi sebe na najmanju moguću meru i pusti život da vodi dete.
Vežbaj sa detetom radne navike, učite, spremajte vijuge, birajte sveske, pevajte i crtajte.
To će biti sasvim dovoljno za stvaranje jednog fer odnosa sa budućom učiteljicom.
Ma ko ona bila.
Da li se slažeš sa mojim mišljenjem?
Ko se još pravio pametan kao ja i birao učiteljicu?
Priznajem, birala sam kod sina u osnovnoj školi, kod kćeri nismo jer nam je to bio prvi susret sa školom pa nisam znala uopće koje su učiteljice dobivale prvašiće. Ali ne bih rekla da se pravimo zato pametne. Kod nas je bila jedna na glasu da nije pristalica stranaca (u to sam se i kasnije više puta uvjerila), kako da onda mirne savjesti pustim dijete stranca kod nje u razred? Ova druga je pa imala troje male, vrtićke djece i više bila na bolovanju nego na poslu. Uglavnom, treća je sakupila najviše plusića i kod nje smo ga upisali 😀
Kad su krenuli u gimnaziju više nije bilo biranja, mogli smo samo tražiti da dijete ide s prijateljem u razred. Svake dvije godine će mijenjati učitelje iz svih predmeta, tako da sve i da hoćemo, nemamo utjecaja.
Ma to se sve svede na čistu tombolu, rekla bih. Misliš, tražiš, nadaš se – pa kako te opali sreća. Nakon dva biranja, ja više ne bih, sada sam se naučila pameti i imam potpuno druge prioritete.
Istina, ti si u jednom potpuno drugačijem društvu, tako da neka pravila odavde, tu ne važe. Rekla bih da je to s jedne strane dobro, a s druge baš i ne.
Na kraju svega, meni je samo bitno da su mi deca srećna, i da bar po nečemu dobrom pamte svoje učiteljice.
Meni su par puta naglasili da ako biram smenu, možda neću moči da biram učiteljicu. Ok, a to se inače radi? Pojma nisam imala, iako imam dete sedmi razred. Na kraju sam došla do toga da mi je kćerka samo preporučila kod koga da ga ne upišem. Mnogo bi bilo za moj mozak da sad idem i istražujem njihovu prošlost i budućnost i vaspitne mere. Valjda znaju šta rade i na koji način. Ne mogu bre na sve da utičem. Ponekad jednsotavno klinci morajuda nauče da se prilagode!
U pravu si što se tog ličnog prilagođavanja tiče. Ja sam sve ovo pisala jer čitam sve veće nebuloze na račun tog izbora, a te mlade mame uglavnom nisu uopšte svesne kakav je školski sistem, i da je izbor učiteljice jedna mrva u moru problema koji ih čekaju. Nadam se da će se bar neka mama malo poustiti i okrenuti pažnju u pravcu deteta a ne učiteljice.
Odličan tekst, zdrav ugao gledanja.
Mene to čeka ne baš tako uskoro, a ja već razmišljam o toj temi. Što više vremena utrošim na mozganje, to sam sve više ubeđena da ne vredi da se koprcam – najbolja škola je najbliža škola, najbolja učiteljica nemam pojma kako treba da radi, mogu samo da maštam, iskustvo nemam. A u potpunosti se slažem da obrni-okreni, centar svega jeste dete i da ono treba da nam bude cilj ka kome usmeravamo sve svoje snage i sav svoj trud. Jer nema te učiteljice koja može da popravi propušteno kod kuće, niti koja može da uništi dobre temelje iz porodice.
Znaš da nas dve imamo mnogo istih pogleda na pedagogiju i život uopšte, tako da nije potrebno da ti napominjem da bi svaku tvoju reč potpisala 100 puta.
Sigurna sam da će se tvoj Dule dobro snaći u školi kao mestu za učenje i druženje, a ti si pametna žena i znam da ćeš na vreme shvatiti šta je tvoja uloga u svemu tome.
Kod mene je ovo baš aktuelno i razbih glavu šta da radim? Moje mišljenje je da to sve treba da ide svojim tokom bez uplitanja roditelja jer tako je valjda normalno. Ali su onda krenule priče sa strane baš kao što ti kažeš, jedno kaže komšinica, drugo tetka, treće strina….A ako svi drugi izaberu kod koga će onda moja deca? Mišljenja sam da je uticaj učiteljice dosta bitan za celokupno školovanje. Šta ako sam trebala da se potrudim da izaberem a propustila sam šansu.. Odoh da razbijam glavu još malo….
Tako sam isto i ja. U oba slučaja sam izabrala najbolje učiteljice po pitanju učenja i discipline. Međutim, ispostavilo se su drugarstvo, ljubav, povezanost, zabava, priredbe, aktivnosti – nula. I kada danas vidim decu iz drugih odeljenja kako se vole i kako vole svoju učiteljicu – osećam debelu grižu savesti. Zato sam ono napisala u infografiku – nije škola samo 5 iz matematike…
Upisala sam dete kod učiteljice o kojoj sam najmanje znala. I nisam pogrešila. I ona bira srećnu decu koja stiču znanja postepeno, bez pritiska, kao i ti i ja. Pomaže im da postepeno stiču odgovornost prema svom znanju, da ocene nisu važne ako znanja nema. Sva sreća, dete mi nije pripalo odeljenju gde imaju 15 strana za domaći dnevno, a dodatnih 30 preko vikenda… Zdravo i srećno naučeno dete je ono što biram!