U moru obeležavanja Dana ovoga, Dana onoga… ima toliko svega i svačega, da prosto ne znaš da li da se smeješ ili plačeš… (Evropska noć slepih miševa 🙂 Dan zaštite podataka 🙂 Svetski dan bez mesa 🙂 …)
Evo i jednog koji je DEFINITIVNO MOJ, koji definitivno proslavljam!
Svetski dan „BICIKLOM NA POSAO“!
Ovako izgleda moje jutro do posla. I kada je sunčano, i pod oblacima i pod kišnim kapljicama. Jedino je sneg prepreka.
A evo zašto biste i vi trebali razmisliti o uvođenju održivog transporta u vaš život, u vašu svakodnevnu naviku. Do posla, ali i do drugih odredišta.
1. MOŽETE DUŽE SPAVATI – spremiti doručak, našminkati se, popiti čaj, odgledati jutarnje vesti… jer ćete bajsom stići bar 5 puta brže nego peške.
2. UŠTEDEĆETE – prvo svoje vreme, zatim sopstvenu energiju koju biste potrošili na samom početku radnog dana a koja će trebati kasnije, zatim novac na sve ono što troši auto, cipele…
3. RAZGIBAĆETE SE – jer je jutarnje pedaliranje savršen način da se mozak probudi i nahrani svežim vazduhom.
4. UVEK ĆETE IMATI MESTO ZA PARKIRANJE – sve i da firma u kojoj radite nema parking-prostor namenjen samo za bicikle (kao moja). U svakom slučaju lakše je naći malo mesta za dva točka, nego za celu limuzinu.
5. BICIKL NA POSLU – znači i mogućnost brzinskog „skoka“ do pijace, banke, pošte, bilo čega… dok ste na pauzi, kad imate slobodnog vremena tek toliko da još nešto obavite „u gradu“.
6. OPŠTE DOBRO – bicikl neće trošiti ništa (osim vaših kalorija) i to je njegova najveća vrlina, ono najbolje što on „radi“ za ovaj svet. Nema izduvnih gasova, nema eksploatacije nafte ni ljudi, jednostavno – savršeno 🙂
NIKADA NEĆETE OSTATI BEZ GORIVA 🙂
2 JEDINA PROBLEMA I PREDLOZI REŠENJA
1. Vaš poslodavac nema nikakav parking-prostor?
Uvek možete svoj bicikl parkirati ispred firme, ispred prodavnice u kojoj radite, s obaveznim zaključavanjem. Takođe, uvek će se naći neko dobre duše i namere, ko će vam dozvoliti da svog ljubimca ostavite u njegovom prostoru.
2. Bojite se krađe?
Krađe postoje, istina i nisu baš tako retke. Ali samo kod neopreznih i lakovernih vozača: „Ma neće ga niko…“ Naravno da sam ovo iskusila na sopstvenoj koži, tj. na sopstvenim biciklu. Ukrali su ga iz zgrade iako je bio zaključan. Lopovi su presekli sajlu i pa-pa… Ono što iskustvo uči jeste:
*čuvajte svoj bicikl na zatvorenom mestu, van stalnih pogleda prolaznika
*ukoliko to nije moguće – čuvajte ga na mestu gde će stalno biti vama „na očima“ (ispred radnje u kojoj radite, npr.)
*povremeno promenite mesto čuvanja, kako lopovi lopovi ne bi išli na „sigurnu“ lokaciju
*zaključavanje – obavezno, posebno ako je na javnoj površini, tj. javnom trotoaru, parkingu i sl.
Bez obzira na ove „zastrašujuće“ rečenice, ne brinite da će vam odmah prvi dan na poslu neko ukrasti bicikl. Neće. Imajte na umu da se isto to može desiti i vašem automobilu.
Za odlazak na posao biciklom skoro da ne postoji izgovor. Meni do posla treba oko 5 minuta. A vama? Ko od vas svaki radni dan počinje sedanjem na dva točka? A šta vi ostali čekate?
… a da tebi nije neki Kinez pradeda? Ili bar ona Dara što je lajkovala pre mene?
Sjajan i koristan tekst.
Hahahahahahahaa… Jedino ako Kinezi ne vuku neke korene iz Slavonije i Bosne 😀 Baš si me nasmejala! Hvala ti!
(Vidiš, i Dara je Bosanka, ima tu nekih Kineza… 😀 😀 )
Jedna od ljepših stvari koja se mom gradu ( u Bosni naravno 🙂 ) „desila“ ovog proljeća je uređene bisiklistička staza duga 4-5 km (konačnooooooooooo)
P.S. super ti je ova curicanska torba 🙂
O, divno… konačno se neko setio da bude pametan 🙂
Hvala ti, to je Avon torba.
Ja ti nemam veze ni sa Kinezima, ni sa Bosnom, sa Slavonijom možda malko, ali obooožavam da se vozam biciklom iliti điram bajsom (kako se to ovde kod nas kaže) :). Od kada su mi ukrali moj bicikli iz biciklane, ogrebem se, povremeno od muža uzmem njegov veliki bicikli na koji se jedva popnem i odvozam koji krug 🙂
Sve prednosti si navela, ja tu više ništa ne bih dodala, a mane… pa, one su zanemarljive u odnosu na benefite 😀
Baš tako, potpuno zanemarljive 🙂 Molim te što češće grabi taj mužev bajs, i reci mu da malo spusti sic 🙂
Lako je vama kojima je posao blizu i gde je sve ravno da uživate u vožnji bicikla.Ja do posla imam oko 25 kilometara i to .malo uzbrdo,malo nizbrdo što mu dodje isto jer kad se vraćaš onda ti ono što je bilo nizbrdo,dodje uzbrdo.Muž ima svoj bicikl pa nekad odemo do Ade kolima i onda tamo gde je ravno i ja provozam neki krug,da me mine želja.
Eto još jedne prednosti života u manjim mestima. Mislim da te uzbrdice ne bi bile problem, ali je kilometraža ipak velika. Sve do 10km je prihvatljivo. Ono što raduje, jeste da postoji Ada 🙂 Jeste da to nije pravi biciklizam (vađenje bajsa iz auta ili iznajmljivanje) ali je veliki znak da je čoveku stalo. A to je najvažnije.
Hvala Milice na javljanju. Veliki pozdrav!
U mom rodnom Somboru od momenta kad stasaš za bicikli, a to je 4-5, ceo grad je tvoj. Grad je izšpartan biciklističkim stazama, o zelenilu da nepričam. Pa kad zazdiš, posebno, prvi put bez ruku niz kilometarski bulevar, čini ti se da prosto letiš kroz nepregledni zeleni park. Nisam nikad primetila u detinjstvu da više muškaraca vozi bicikli od žena. Mada sasvim je drugačije kad koristiš bicikli kao osnovno prevozno sredstvo po gradu i rekreativna vožnja npr. ovde na Adi. Celo detinjstvo sam provela na biciklu i žao mi je što ovde u BG sad samo ponekad provozamo koji krug vikendom. To nije to.
Eh, Sombor… Nisam znala da tamo ima dosta staza…A znam dosta divnih ljudi odande 🙂
Jednom prilikom me Draganin (Kondom oko srca) muž pitao „A kad ti voziš?“, misleći na bicikl… i jedva sam mu objasnila da je meni bicikl način života, a ne razonoda koju praktikujem od tad do tad. Tako da to-opšte nije-to 🙂
Zato pratim i dajem on-line podršku bic.grupama Beograda, koji se bore da jednog dana svi uživate u BICIKLU 🙂
Kako ti samo zavidim na ovoj sreći!
Pričala sam skoro prijatelju o tebi, o malim (a velikim) stvarima u kojima uživaš i koliko inspirišeš srećom koju širiš.
Ovaj bicikl je samo deo, ali važan deo, zato – samo neka se okreće.
Hvala ti što me se setiš i spominješ… Mi smo baš nekako spominjali tvog D 🙂 Volimo bebaće, pa to ti je!
A što se tiče bicikla… Želim svim „Betongrađanima“ da se što pre opamete i preplave centar grada dvotočkašima! Znam da to zvuči nemoguće, ali verujem da je to budućnost. Naravno – za kojom mi uvek kasnimo… Pozdrav draga!