Kada se dete rodi, roditelji, sva rodbina i prijatelji krenu bebi kupovati poklone. Lepo je to, zašto da ne?
I onda krenu stvari koje dobro dođu, luksuzne sitnice, stvari za koje niste ni znali da postoje, koje trebaju i ne trebaju. A kao vrhunac, kralj svih poklona, obično oko prvog rođendana, najavi kum, baba, deda, sve utrkujući se – stiže njegovo veličanstvo – BICIKL! Ta-na-na-na! Sa sve mašnom i kićankama na korpicama i kormanu. Bože kakva sreća!
Padnu tad u vodu svi medvedi i barbike, a najveći kamion učini se tako plastičan i nebitan nad ovim čudovištem od mašte, ovom teškom grdosijom koja će sada da vozi, da ubrza male nogice, za čijim će brzim okretajima mnogi vikati „Polako!“
Retko koja ljubav detinjstva može da parira ljubavi deteta prema biciklu. Verovatno zbog činjenice da je to prva igračka kojoj dete daje stvarni život, uliva mu dušu, daje imena superheroja koji mogu da stvore vetar i prenose ga na daleka mesta za tren oka.
Sigurno i zbog toga što se bicikl tako savršeno uklapa u sve zakone prirode, pa i pored oguljenih kolena, ponovo mâmi sebi, bez bojazni da će ostati sam. Kao najbolji drug kojem se redovno vraćamo, bez obzira na suze koje se same zaborave. Ko je još zamrzeo bicikl zbog par prašnjavih letova? Jednom rukom briše suze, drugom kolena, uz šmrcanje sedne i krene polako, pa sve brže, u nove pobede!
Niti jedna igračka kao bicikl nema tu moć da prilagodi svoju boju svim ukusima. Ako okolina ne bruji i ne drami, znatiželjne ručice će bez pogovora zgrabiti korman, koji magijom dobija kameleonske osobine i bira srećnu nijansu dok si rek`o – keks!
Bicikl, za razliku od mnogih igračaka, skoro nikada ne postaje ram za paučinu. Svaki od njih živi i po nekoliko života. Zato u porodičnim albumima srećem više različitih nasmejanih obraza na istom, istackom sicu. Drugo je možda godišnje doba, drugi je stan, nema više kićanki, žičana korpa se jedva drži, možda fali i poneki blatobran – ali je osmeh tu.
Sunce je ovih dana poprilično jače od oblaka. Proguralo se laktovima i krenulo da čita svoj manifest. Ako dobro poslušate, čućete da se u njemu nalazi i poziv: poziv za ludiranje na suncu i vetru, ludiranje u brzini i veštini, ludiranje sa slobodom; poziv za uživanje u zdravoj tišini u kojoj dete jasno čuje i svoj glas i glas svojih drugara, ali i pesmicu koje njegovo srce pevuši u ritmu pedalica koje okreće, koje ga bezbrižno nose kroz najlepši deo njegovog života.
Jeste li krenuli u vožnju?
Evo, ja se još uvek sećam mog prvog crvenog bicikla i dana kada su mi njime iznenadili tetka i teča. To je bio onaj pravi bicikl, na kome se uči da voziš bez pomoćnih točkića, onako baš za „velike“. I dan danas se osećam neverovatno slobodnom i srećnom kada vozim „bajs“, doduše to činim u poslednje vreme retko, ne dozvoljava mi vreme, ali čim malo otopli krećem sa decom u vožnju. Bicikl je za mene sinonim za sreću, detinjstvo, korisnu zabavu i bezbrižnost. Lepo si ti to opisala i dočarala…
Hvala ti 🙂
Moj prvi je bio narandžasti…Pisaću o njemu u jednom od narednih tekstova. Hvala ti za komentar, tvoj me uvek posebno raduje 🙂
Pa kako da ti ne sviđnem post posvećen biciklu? K a k o? 😀
Tvoj lajk sam čekala! 🙂 Ne znam zašto, stvarno ne znam… 😉
Sad me svrbe noge i ruke od koprive kad sam sa cetiri godine ukrala mamin veliki bicikli pa zavrsila u kanalu. Ali naucila sam da ga vozim a ni na sic nisam mogla da sednem.
Uvek sklona avanturama 🙂
tako si lijepo opisala da mi je zao sto trenutno nisam u mogucnosti da vozim ali bicu ubrzo. i ja se sjecam svog prvog bicikla, nije tad bilo ovih guralica vec odmah pravi bicikl. sva ponosna sam na balkonu ucila da vozim cim su ga kupili mama i tata. sreca pa balkon dugacak 🙂
Dala si me u razmišljanje: da li je onda uopšte bilo biciklova sa pomoćnim točkićima? Ni ja se ne sećam da ih je onaj moj imao… Biće da su se malo kasnije pojavili, jer je bajs mog brata (mlađeg 7 godina) imao… Biće da su na našim generacijama testirali upornost i izdržljivost malog deteta… 😀
Ovo je prelep post o detinjstvu.
Ovog proleća planiram ćeri da je kupim.
Jedva čekam da krenemo zajedno…
Gde me nađe! 🙂
Pozdrav!
Ja vas prosto obožavam! Et’.
…pa kad vas dvoje krenete…. 🙂 do prve bandere 😀 Baš slatko. Možda i ona jednog dana bude to prpričavala, na svom blogu 🙂
Moja starija ćerka!
http://www.youtube.com/watch?v=cGtl7yQlr98