Da li i vi termin DECA U KUHINJI izjednačavate sa – HAOS?
Potpuno razumljivo. 🙂
Jer DECA U KUHINJI automatski znači i krpa u jednoj, usisivač u drugoj ruci.
Međutim, ako nemate pomoć oko čuvanja dece, a odlučile ste da budete redovne kuvarice – onda će opcija DECA U KUHINJI biti jedino rešenje. Tako je bilo u mom slučaju.
Sami smo se čuvali i sami kuvali. A volimo da kuvamo, baš baš.
I da klopamo. 🙂
I nešto je moralo da istrpi tu našu ljubav.
Uglavnom je to bio pod, radne površine i garderoba. Ili, u najboljem slučaju – sve to zajedno. 🙂
Male ručice nevešte, ali male ručice – HOĆE.
Hoće da pipnu.
Hoće da probaju.
Da dohvate.
Da bace ili stave u usta. 🙂
da ih ne bih vijala po kući dok kuvam, redovno su sedeli na radnim površinama i zabavljali se u svom fazonu
A to mnogo vredi.
Mnoooooogo.
Bogatstvo celo.
Bogatstvo čiji se plodovi beru sve više i više, kako godinice rastu. (Iako se ovaj optimizam ne nazire u ranim počecima.)
Prvo sam iz čiste nužde dozvoljavala deci brljanje i muvanje po kuhinji, ali kasnije sam te aktivnosti upražnjavala i namenski.
Šta će sve deca naučiti ako im dozvolite pristup kuhinji?
* usvojiće brzo taktilne impresije: naučiće šta je tvrdo, šta meko, šta grbavo, nežno…
* naučiće da (bez ispitivanja) prepoznaju opasnosti ili dozvoljene materije (da je špret vruć, biber nije za solo upotrebu, viljuška može da ubode…)
* naučiće šta znači mamin boravak u kuhinji
* naučiće da prepoznaju razne vrste materijala: metal, staklo, plastiku, najlon…
* naučiće da pravilno drže i koriste kašiku (pre nego što bi pri jelu)
* naučiće se strpljenju (da sačekaju omiljenu supicu, kolač…)
* naučiće da pomažu i budu od koristi
* naučiće razlike i vrste voća, povrća, mesa, začina…
* kuvanje će prihvatiti kao zabavu
Iskreno, mama će od malog deteta imati više štete nego koristi u kuhinji, jer male ručice u celoj toj zbrci vide samo igru. A šta bi drugo?
Vrata od rerne su super za otvaranje i zatvaranje.
Šerpe su idelano mesto za sedenje kad si mali.
Činije su šeširi.
Vađenje cele garniture tanjira iz elemenata i slaganje po podu je prva stavka „to do“ liste mnogih puzećih slatkiša.
Varjače su ekstra za lupanje po foteljama…
I slični cirkusi.
U celoj toj igrariji (u kojoj mama mora nešto i skuvati) mnogo toga mora da se objasni, ispriča, pokaže, poljubi, otme, obriše, pokupi… Tako da će trebati vremena da se mama i beba u kuhinji dogovore šta se sme, a šta ne sme.
Šta može uvek, šta retko a šta nikada.
Ne štedite to vreme.
To dragoceno vreme.
Jer su to sve momenti kojih ćete se jednoga dana s osmehom sećati, dok budete pripremali zajedničke obroke – vi i vaša deca.
Umesto da ih uporno sklanjate iz kuhinje, predlažem da im na kraju cirkusiranja i brljanja, ponudite – krpu. 🙂
Usisivač, sudoperu… sve ono što i same koristite pri spremanju.
I da ih uključite i u taj deo posla.
Što ranije počnete – deca će radije probati.
Što ranije počnete – deca će pre naučiti.
Ne samo kako izgleda šećer a kako so, nego će naučiti neke od osnovnih životnih lekcija. One koje se ne uče u školi, a koje su im za život potrebnije od većine školskog gradiva.
Naravno, sve lekcije iz kuhinje se odnose na damice i male muškarce podjednako.
Kao što se iz priloženog vidi, svoju decu sam redovno uključivala u sve poslove vezane za kuhinju.
Njihova prva kuvanja su se odnosila na čaj, kafu, grejanje mleka, supe, podgrevanje ručka, kuvanje jaja i viršli, da bismo polako došli do prženih jaja na sve načine, spremanja pice…
i pomaganja oko roštilja. 🙂
Umeće u kuhinji razvija želju i maštu za kuvanjem.
Tako da moji klinci redovno žele da probaju nešto novo, da sami spreme nešto komplikovanije uz moje instrukcije ili da probaju recepte iz novina.
Poenta je – žele da spreme sebi jelo, ne boje se da probaju, niti smatraju da je to glupo i sramota raditi.
Takođe, ako ste starije dete naučili da se dobro snalazi u kuhinji, vrlo je moguće da će se i mlađe ugledati na njega i svašta naučiti od svoje sestre/brata.
Sva ova kulinarska umeća će biti neprocenjiva pomoć deci kada su roditelji na poslu a ono je samo kod kuće i gladno. Ili će postati super iznenađenje kada stignete kući s posla, a rođendan vam je.
Iako počeci ne obećavaju, iako su naporni, musavi i razbacani – probajte. 🙂
Jednoga dana će u vaš inbox stizati ovakve fotografije 🙂
A u vaše srce, ogromni, topli talas sreće i zadovoljstva, jer ste uradili jako dobru stvar.
Jaaaako dobru.
Da li vi puštate svoja čedovišta u kuhinju?
Da li se oni tome raduju?
Divno, moji su redovno samnom u kuhinji, mi kuvamo, pecemo ali i spremamo. Nikad ih nisam tjerala da nesto rade, ali valjda ta cinjenica da mama sigurno u kuhinjo radi nesto strava zanimljivo, dovuce i cedovista u kuhinju. Jer zasto bi se mama sama zabavljala. Licno mislim da je super od rane dobi ukljucivati djecu u sve aktivnosti koje se ticu zajednickog zivota. A to se onda isplati i vrati, kao vama. Divno.
Super i hvala što si se javila, da kažeš da sve ovo stvarno „deluje“ kod sve dece.
Samo uživajte.
Odlicni ste, i preslatki. Mi smo sad u toj pocetnoj fazi deljenja kuhinje i prihvatanja nereda i loma u istoj, pa bas znaci da cujem i u sta to sve moze proizaci. Isplati se bas!
Veruj da nema boljeg načina da se ove stvari nauče nego ovako-iskustvom. Koliko će ti sada biti naporno, toliko ćeš kasnije uživati, biti ponosna i zadovoljna svojim detetom, ali i sobom.
O, da! Naravno da ih puštamo, drugačije ne može! Ovaj tekst je nada i dokaz da radim pravu stvar. Čim me vidi da nešto radim, posebno u kuhinji, starija (3 god.) odmah dolazi sa rečenicom: „Ja hoću da ti pomognem“. 🙂 Nadam se da će ostati tako i u tinejdžerskim danima. Vama i Vašoj deci svaka čast. 🙂
Hvala Branka.
Verujem da je naporno, da svaki posao s njima traje duže, i da su često živci na ispitu, ali rezultati pokazuju da se kasnije situacija potpuno preokrene. I u korist dece i u korist mame.
Pozdrav!