Porodični rituali su veoma lepa i dobra stvar. Mogu biti povezani s nekim važnim datumima, godišnjicama, dragim osobama, mogu se praktikovati jednom ili više puta godišnje… u svakom slučaju – postaju i ostaju uspomena, sećanje obojano lepim emocijama i mirisima ljubavi. Posebno su dragoceni ako ih poklanjate svojoj deci, jer će im sećanja na te dane biti (verovatno) jedan od najlepših momenata detinjstva. Uvek će za njih imati posebnu vrednost, ma kako bili banalni i mali.
Kada sam počela da upražnjavam ovaj jesenji, živela sam u centru grada, okružena betonom, i jedina veza s prirodom mi je bio veliki park u blizini. Vodila sam u njega svoju princezu, i tako je započelo sada već tradicionalno skupljanje „šiša“ i ostalih žuto-braon jesenjih ukrasa.
Od tada, svake jeseni sa svojom decom krećem u skupljanje jesenjih plodova za ukrašavanje naše kuće. Izaberemo neki lep, sunčan dan i uputimo se u parkove i ulice koje su prepune prirodnih detalja za naš dom. Ove godine smo se odvažili i uposlili prijatelje na dva točka, pa zajedno posetili i udaljenija mesta za traganje.
Na obronku Fruške gore nas je sačekala šuma Lipovača, koja se u jesenjem maniru pretvorila u galeriju najšuškavijih podova, ručno rađenih motiva i dezena svih braon nijansi.
Kroz popodnevne roletne od lišća i granja nazirao se dan za uspomenu.
Šumsku braon tišinu kidalo je jedno dugačko i glasno ššššššššššššššššššššš pod našim nogama.
Kada jesen, ovako domaćinski, ljubazno i srdačno postavi sto – kako čovek da se ne počasti…
Bobice, listići i grančice mogu naći savršeno mesto u svim prostorijama kuće.
Pohvalio nam se i naš vinograd, gordo sremački, da i on ima bogatu ponudu nama potrebne jesenje dekoracije. Tikvice, cveće, plodovi ukrasnog drveća…
Jesenji plodovi zagrejaće tmurne dane koji dolaze i nagovestiti mirni period odmora i nadolazećih praznika.
prošlogodišnji detalji
Jesenji se prijatelji gledaju braon očima, bojaju cimet bojama i greju na sunčanim danima; danima koji slade zaostalo grožđe delivare po čokoću, onima koji vode đake peške do škole, onima koji beru kukuruze i peku rakiju po dvorištima.
Sve mi je sad nekako toplije, mekše, normalnije, kao kad dođu dobri prijatelji i ulepšaju ti dan. A ti ih gledaš i slušaš, i u tišini klimaš glavom na svaku nihovu, pravu reč.
Inspiracija, inspiracija = kućna dekoracija! :). Divota sremačka. Nego di je Žmu, pa i on je dekoracija! Di su krofne, di je zimnica!
Zimnica u špajzu, krofne nestale, a žmuov zadatak u ovom jesenjem ritualu je – da se skloni i ne smeta 🙂
Jelena, pa ovo je divno. Meni jesenji ritual nije otišao dalje od šutanja lišća i eventualno upadanja u hrpe koje naprave komunalci u parku 🙂 di-vno. Probaću i ja sledeće godine. Sve se pokvasilo sad.
Probaj. I mi smo počeli slučajno, pa završili ovako…Sad me deca čim jesen priviri pitaju „Kad ćemo ići po šišarke?..“
Odlican ritual, i ja to radim jos uvek, od kada me baka vodila da skupljam kestenje uslo mi u krv 🙂
Eto vidiš! Onda me potpuno razumeš 🙂