Svaka majka uživa u prvim mesecima svoje bebe i dani koji se nižu odjednom premaše 6, 7, 8 meseci. Dok se okreneš, prve benkice postanu kratke, čarapice malene, a broj na pelenama poraste…
Poslovi se nižu, obaveza oko bebe sve više, posebno kada mali miš počne da jede čvrstu hranu. U pelene tada stiže novi sadržaj, sve raznovrsniji u bojama i mirisima. 🙂 Naravno da je u početku sve slatko i divotno, do toga da fotografišemo sve fleke i unikatne prizore, da se ne zaborave. Mnogi dečiji albumi imaju bar jednu-dve ovakve fotografije.
Kako vreme prolazi, ljubi majka guzu, peremo se, brišemo i čekamo – nošu. Drugaricu koja će po zasluzi preuzeti našu ulogu magične krpe. 🙂
I tako, meseci prolaze, naše čedo napuni godinu, mislimo „rano je“, Pa onda još par meseci, pa onda „kad dođe leto“… I eto ti drugog rođendana. Posle drugog rođendana, meseci prosto prolete i guze u pelenama kreću u rat sa nošama.
Vrlo često čujem da se mame bore sa svojom decom i iz te bitke uglavnom one izvlače deblji kraj. Verovatno ste i same videle mnogo dece, oko 3 godine starosti kojoj se ispod odeće nazire – pelena.
Tada je obračun sa pelenama za mame uglavnom izgubljen. To je onda stvar jedino i samo deteta.
Zato je bolje reagovati na vreme.
KOJE JE PRAVO VREME ZA UVOĐENJE NOŠE?
Pravo vreme za uvođenje noše u život vašeg deteta je od momenta stabilnog sedenja.
Verujem da su neke od vas sada šokirane, neke začuđene, a neke neće ni čitati ovaj tekst do kraja.
Sve je u redu, a evo i zašto.
Svojih dvoje dece sam sama odgajala do 1. rođendana kod kuće, sa porodiljskog odsustva i imala sam volje i vremena na pretek.
NAJLEPŠI PERIODI MOG ŽIVOTA.
Posebno kod prvog deteta, imala sam sve vreme ovog sveta, čitala, upijala i radila po uputstvima. I tako je i bilo – kao u knjizi. Kod drugog deteta nije išlo tako lako, a sve sam pravdala činjenicom da su dečaci posebna priča, posebno mami koja je navikla na devojčicu. Ali, nije bilo to u pitanju.
Zakasnila sam.
Tj. nisam uvela nošu u život mog dečaka na vreme. Zakasnila sam 4 meseca. Tačno toliko je duže i bio u pelenama, u odnosu na sestru.
S obzirom da je moja devojčica sa 8 meseci počela konstantno koristiti nošu, dajem sebi slobodu ponuditi ova rešenja svim mamama, koje žele:
- osloboditi svoje dete teškog, nakvašenog pamuka koji ih sputava;
- osloboditi dete veštačkih, nezdravih materijala jednokratnih pelena u reproduktivnoj regiji;
- dati detetu prostor za nesmetano kretanje i nesmetani razvoj;
- naučiti dete što pre šta je vršenje nužde;
- naučiti dete što pre ličnoj higijeni nakon vršenja nužde;
- osloboditi svoje ruke i kičmu poslova oko redovnog presvlačenja;
- imati vremena za neke druge aktivnosti i poslove;
- uložiti novac za pelene u slikovnice i igračke. 🙂
Kako početi?
Od momenta kada postavite svoje dete da sedi, kada mu počnete nuditi određene igračke, noša bi trebala biti na vidiku. Noša treba postati svakodnevni, dobro poznati rekvizit koji dete treba imati u svojim rukama, pre nego pod guzom.
Pre nego što sedne na nošu, dete treba da je upozna, da shvati (a to će u tako ranom periodu učiniti rukicama i ustima, verovatno) da noša nije ništa strašno ni opasno. Tek jedan plastični predmet, tu u blizini, bezopasan.
Na noši možete držati i neku igračku, medu, bebu i slično. Kao sliku za konstantnu percepciju: i beba sedi na noši.
Sledeći korak
Nakon što se vaše čedo probudi, nakon što se pomazite i skinete noćnu pelenicu, odmah stavite dete (koje stabilno sedi! kod mene je to bio 7. mesec) na nošu. Odmah. Pobrinite se da je noša sobne temperature, da se dete ne uplaši hladnoće noše, što je vrlo često razlog odbijanja.
Tako sedeći, poigrajte se par minuta: pričajte, pevajte, pogledajte slikovnicu, igrajte se sa omiljenim medom… Bitno je da u svim ovim igricama i rečima, uvodite pojmove koji se odnose na to što pokušavate zajedno da uradite. 🙂 Da ih motivišete rečima, šuštanjem i pričama o tome „kako to radi njegov zeka“, i sl. Dete vas u početku neće razumeti, ali će naučiti da te termine poveže sa svojim postupkom, ŠTO JE JAKO VAŽNO, jer će ih kasnije ono ponavljati vama, kada bude tražilo nošu.
Bez velikog odugovlačenja, par minuta, sasvim dovoljno.
Isti postupak ponovite pre i nakon prepodnevnog spavanja, pre i nakon popodnevnog spavanja i pre noćnog spavanja. To su uglavnom periodi kada je beba fokusirana na mamu. Uglavnom. 🙂
(Nadam se da većina malih beba spava dva puta dnevno. Za one koje su ovaj period prevazišle, stavljanje na nošu treba uvoditi pre i nakon dnevnog spavanja, pre noćnog spavanja i pola sata-sat nakon obroka, sokića, supice, vode… )
Naravno da nuđenje noše ne mora biti tačno 6 puta dnevno, da se može preskočiti i dan, ali duži vremenski period bez ovih postupaka dovešće do zaboravljanja navike i sve što ste do tada radili biće uzalud.
Najvažnije
Budite dosledne. I ne samo vi. I muž, starije seke i bate mogu savršeno dobro obavljati svojih dva minuta zabavljanja. Budite uporne i trud će se sigurno isplatiti.
Dodatna motivacija
Kada prvi put u vašoj noši vidite rezultat dugoočekivanog posla – biće praznik, sigurno!
I treba da bude! Ipak je to važan dan. 🙂
Iako vaša beba neće razumeti mamu koja viče „Bravo ljubavi!“, jako je važno da glasom podržite „rezultate“. Usmena pohvala i poljubac uz rečenice „Veliki mamin dečak“ ili „Odlično dušo!“ i slične, je jedino čim treba nagrađivati dete u ovom slučaju.
Pogrešni potezi
Ako dete ne želi da sedi danas, nemojte insistirati do plakanja. Biće to samo kontraefekat. Biće prilike sa boljim raspoloženjem.
Ne nagrađujte bebu omiljenim slatkišima, voćem niti bilo kojom hranom nakon uspešnog sedenja na noši. Dete će se navići na taj postupak i nošu će koristiti samo da bi nešto dobilo.
Ne hranite bebu na noši. Isti kontraefekat, kao i kod nagrađivanja hranom.
Ne idite na put bez noše na koju je dete naviklo. Bez obzira što „tamo ima noša“, može se desiti da dete odbije tuđu nošu. Ne zaboravite – deca su robovi navika.
Ukoliko vaše dete konstantno vrišti na noši i pored vaše upornosti i dobre volje, nemojte vikati i biti ljuti. Promenite taktiku radikalno. Zaboravite nošu i ponudite dečiju sedalicu za wc šolju. To je bio moj spas u slučaju mog malog dečaka. Koliko je vrištao na noši, toliko je ćutao na ovoj sedalici. Možda i promena osobe koja se bavi detetom i uvođenjem noše, takođe bude delotvorna.
Važni dodaci!
Korišćenje noše pre prvog rođendana bebe, podrazumevaće uglavnom vršenje male nužde, i to u toku dana. Korišćenje pelena je obavezno, bez obzira što je dete upravo koristilo nošu. Kako vreme bude odmicalo, same ćete proceniti da li je pelena obavezna baš ceo dan, ili može par sati bez nje. Poslednja koja se skida jeste ona rezervisana za noć.
Nakon što naviknete bebu na sedenje na noši, možete iskoristiti situacije koje prepoznajete (beba se umiri, počne da se napinje, osami se u nekom delu kuće…) kao najavu za ove „posliće“, brzo je skinite i ponudite nošu. Takođe, nakon izvesnog perioda tačno ćete znati kada je prava satnica za nuđenje.
Muzičke noše su samo zamena za maminu/tatinu animaciju. One mogu biti zabavne u početku, ali konstantno slušanje jedne te iste melodije nikako ne može biti tako zabavno kao mamine i tatine brbljive priče, svakoga dana drugačije.
Noša može biti odlično mesto za razvijanje određenih ljubavi kod deteta- preko slikovnica i knjiga. Iskoristite ove minute za upoznavanje deteta sa pisanim sadržajima bilo koje vrste. Neprocenjivo.
NIKADA ne ostavljajte bebu samu, bez nadzora, na noši. Ma koliko bile sigurne da će sve biti „ok, samo da donesem…“ Svet neće propasti za dva minuta, a pad sa noše može biti veliki šok za dete, nakon kojega će ceo proces navikavanja ići mnogo teže.
Vrtić i uvođenje noše
Ukoliko vaš proces uvođenja noše u život deteta prekine polazak u vrtić, poželjno je u celu priču uvesti i vaspitače koji bi trebalo da slede ustaljeni redosled i pomognu svojim angažovanjem.
Sobodno ih pitajte, ne prekidajte učenje, jer ćete tako samo vratiti stvar na početak, izgubiti vreme i zbuniti dete. Čula sam za slučajeve gde vaspitačice ne žele da sarađuju (jer lakše je promeniti pelenu nego nuditi nošu 4 puta), ali ne zaboravite da vi kao roditelj, imate potpuno pravo na ovu molbu. Sigurna sam da će većina vaspitačica biti srećna što u grupi ima „veliko dete, koje ima gaće“ i koje će biti primer „onim bebaćima u pelenama“. 🙂
SREĆNO!
Kakva su vaša iskustva?
Koliko dugo ste se vi družili s pelenama?
Super saveti! Elem…sa obojicom malaca (dečaci) sam imala frku oko noše. Prvi je odbijao, živ nije hteo sesti na nošu sve do 3 godine kad je sam rešio da hoće na wc šolju bez ikakvih dodataka (kao on je veliki 🙂 )…a ovaj mlađi je još uvek više u pelenama nego na noši (sada je napunio 3). Nije da nisam uporna, ali generalno imamo problem sa babom koja ih je na silu stavljala na nošu dok su oni vrištali. Ne krivim samo babu da ne ispadnem ja neka sad džangrizava mama. Imamo problem i čestog odsustva tate zbog posla i po nekoliko dana pa je sve na meni. Trudim se koliko mogu i nadam se skidanju pelena konačnooooooo!!!
Razumem.Ovo je posao svih koji su u stalnom kontaktu sa detetom, s tim što bi svi trebali primenjivati istu taktiku. A kada svako od odraslih vodi svoju politiku – onda i dete vodi svoju 🙂 I samo odlučuje o momentu prestanka „toga i toga“ u pelene, jer i samo vidi da je to vrlo ružno. I vaš drugi dečak (rekla bih) će sam dobiti svoju bitku s pelenama. Kada on to odluči 🙂
Ja sam sačekala leto pred drugi rođendan. Sa 22 meseca smo skinuli pelenu. Moram da priznam da ne verujem u nošu kao naviku. To sam doživljavala kao potpuno prirodno i tako sam se postavila. Kada je došlo toplo vreme, a malac pokazivao znake spremnosti – pelena je duže bila suva, lepo je govorio i motorički bio zreo – samo smo kupili gaćice i bacili pelene. Prve nedelje je shvatao da se „nešto dešava“ kad piški, druge sam mu uhvatila ritam, treće nedelje je sve lepo prijavljivao i pravio razliku između piškenja i kakenja. Noćnu smo takođe odmah skinuli. Nikada nije imao averziju i nije odbijao nošu.
Mislim da se prosto izdvajaju dva pogleda na ovu temu – navikavanje na nošu nije isto što i skidanje pelena. Meni navikavanje na nošu nije bio cilj, nego ovo drugo, mada razumem sve materijalne, zdravstvene i druge razloge zbog kojih roditelji žele da dete od starta obavlja što više „poslića“ upravo van pelene.
Zanimljiva ti je ta teorija o direktnom razdvajanju pelena i noše. U pravu si ako gledamo celu stvar sa psihološkog aspekta, iz ugla odraslih. Jedino što dete tu teoriju ne može razumeti, niti se ponašati u s skladu sa njom. Dete razmišlja praktično, i tako se i ponaša.
Uz iskreno poštovanje, znam (eto blogerske privilegije) kako vaspitavaš sina, i moram reći da ne bi uspela to tako da „presečeš“ – da on nije bio psihološki spreman za napredniji korak. Tj.ti imaš vrlo razvijeno dete: samostalno (pre svega) i naučeno (o mnogo stvari), a sa takvom decom je svaki posao – pesma 🙂
Znam da razumeš šta hoću da ti kažem, a i ja tebe potpuno, jer smo mi tako izbacili dudu: dogovorom.
Mnogo je posla i truda potrebno, a pre svega znanja, da bismo imali dete od 2 godine, spremno na saradnju bilo koje vrste. Osnovna caka je u stavu roditelja da vaspitava malog čoveka, a ne malu bebu. Ti si uspela 🙂
Pozdrav draga!
Samo da znaš koliko puta se setim onih tvojih saveta o dečjoj samostalnosti i tretiranju dece kao malih ljudi. U više navrata mi je to bila stvar koja je prevagnula tas na stranu samostalnosti i moje odluke da ga pustim da neke stvari proba i savlada sam. Eto još jedne blogerske privilegije, mnogo pročitaš, mnogo naučiš, mnogo različitih uglova sagledaš. Razumemo se, naravno, kao i uvek.
Ne mogu ti opisati koliko mi je drago. Pre svega zbog njega, ali i tebe, mame koja se lavovski trudi.
Joj, evo ja sam trenutno u tome i nije lako. Moja mala ima 15m i za sada je stavljam na nosu dva puta posle dva spavanja. Nekad jednostavno nece da sedi, pa ako pocne da place ne teram je. Nekad ni nakon 20 minuta sedenja nista ne bude, pa je uzmem. Uh, nije lako ali probacu sa 4 puta, jer spava jednom dnevno.
Samo bez teranja, i sve ok. Moja deca su prvi put „obavila posao“ ujutro, odmah nakon ustajanja. Em su uvek bili sanjivi, mirni, a verovatno je to i prirodni raspored organizma. Ne znam, ali od toga smo krenuli. Ono preko dana je sve „hoće-neće“, ali taj prvi jutarnji uspeh može biti super motivacija za svaki sledeći put.
Ako ste već počeli, nemojte odustati sada, zato što je počela zima; posebno ako imate malu pametnicu, koja će vas jednim tugaljivim pogledom odvratiti od vaše namere 🙂
Sjećam se toga kao da je jučer bilo sa starijim djetetom, upornost dva dana (naravno uz fin i poticajan razgovor) a kad smo uspjeli ponos do neba 🙂 , a mlađe dijete… bila sam na putu 15 dana 🙁 kad sam se vratila umjesto pelene gaćice :-).
Moj univerzalan savjet kad se sa time krene istrajti…ne odustajti…ne vraćati pelenu ni po noći , ni kad se krene u goste …jer tako samo zbunjujemo dijete.
Univerzalan i najbolji. Ovaj započeti posao ne trpi pauze…
Bože, koja je to sreća obući prve gaćarone!
Ko god nam je bio u gostima tih dana, svi su morali čuti „Mi nosimo gaće!“ 😀
Сво троје сам стављала на ношу од 7 месеци. Најстарија је са 22 месеца увелико носила гаћице. Млађа је током лета после другог рођендана (рођена је у априлу) скинула пелене, мада је са ноћним мокрењем био проблем до уназад неколико месеци (сад има 4 и по године). Најмлађи је још у пеленама, али он има тек 19 месеци. Верујем да ће током пролећа почети да носи гаћице 🙂
Свидео ми се твој текст јер потпуно подржавам твој став, и сама сам радила исто. Поздрав 🙂
Hvala puno. Dobro je da nisam usamljena i da „šema“ funkcioniše“, jer verujem da mnogim mamama cela ova priča deluje pretenciozno. Ali, uopšte nije tako 🙂
Odličan tekst 🙂
Hvala 🙂