Peglanje – omražena reč kod mnogih žena, a ja sam jedna od onih lujki koji vole da peglaju.
Eto.
Šta da radim?
Volim.
Samo ta činjenica opravdava moje nekadašnje peglanje za novac, kada sam znala peglati i 6 sati, s pauzom od 30′.
Umislila sam da je to povezano s mojom životnom kletvom da stalno ispravljam neke krive Drine i dovodim u red razne džumbuse.
Elem, volim.
ALI, nekada, kao i za razne druge ljubavi – nema se vremena.
Za neke od tih „drugih“ možda i možemo da nemamo, ali za peglanje… ponekad stvarno moramo pronaći koji minut.
Kada u naš život uđu deca, pa se mame pretvore u hrčka, pa vuku sve i svašta iz prodavnica u ormare, pa se ta ista lepota skine sa žice za sušenje, E! onda stvarno poželimo biti pravi, pravcati hrčak sa krznom koje se – ne pegla!
Zato sam ja, kao i svaka druga žena koja postane svesna raznih božetisačuvaj nepotrebnih rituala i poslova – odlučila da svoju ljubav prema peglanju preusmerim ka ljubavi prema sedenju, ležanju, pisanju bloga, čitanju i ostalim duševnim zanimacijama.
Naravno da postoji veš koji peglam, ali evo šta redovno radim kako bih što ređe držala peglu u rukama:
1. NE PEREM VEŠ BEZVEZE.
To znači da ne perem stvari koje obučemo na sat, dva ili tri i koje se za to kratko vreme uopšte ne isprljaju. Znam da mame često u korpu bacaju veš koji stvarno nema potrebe prati, samo zbog pitanja koje postavljaju sebi: Kako sad ovo da vratim u ormar?
Lepo.
Složiš.
Ostaviš.
Zatvoriš ormar.
Odeš.
2. NE PEREM VEŠ NA VISOKIM TEMPERATURAMA.
Visoka temperatura samo gužva veš, zato je uvek smanjujem do minimalnog broja pod kojim će veš biti opran.
Šareni veš (koji je u većini) nema potrebe prati na više od 40°, osim ako nije baš baš jako flekav.
Beli veš možemo podeliti na: onaj koji je potrebno iskuvavati na 80° i više (donji veš, peškiri, bela posteljina, kuhinjske krpe…), kao i na onaj koji ne moramo baš uvek gnjaviti velikom toplotom (majce, duksevi, garderoba sa likrom…).
S obzirom na koncentrovanost današnjih deterdženata, nije potrebno toj snazi dodavati još i visoku temperaturu.
3. NE VERUJEM DA ĆE NAS POJESTI BAKTERIJE.
Posebno u periodu dok su mi deca bila bebe – sa svih strana su do mene stizala upozorenja da se bakterije sa dečijeg veša najbolje tamane – peglanjem. Da treba peglati sve: od peškira do cucle (skoro). I ja sam tako u početku i radila. Kada sam shvatila da mi je dete živo i zdravo i u gegicama koje nisam stigla ispeglati – probudila sam se.
Naravno da stvari koje dolaze u kontakt sa nežnom bebinom kožom treba ispeglati, ali ne moramo baš sve stvari svrstavati u tu grupu. Posebno mislim na brojne stvarčice od pliša, koje su nakon omekšivača – bukvalno spremne za oblačenje.
Takođe, ako verujete u bakterije i ostale štetočine koje jedu kožu, onda bi trebalo peglati unutrašnjost (naličje), a ne lice garderobe. Jer samo naličje dodiruje kožu.
Ukoliko peglate zbog bakterija, razmislite dobro koje još prljavštine svakodnevno dolaze u kontakt sa kožom (ustima, očima) vaše dece i ostalih ukućana – i shvatićete da je vreme da – isključite peglu.
4. KORISTIM OMEKŠIVAČ.
Omekšivač skoro i da ne biram po mirisu. Prijatni su mi skoro svi više-manje i ono što ja tražim od njih je da budu – jaki.
Ovo „jaki“ možemo prevesti kao kvalitetni (da se bolje razumemo).
Činjenica da omekšivači „opuste“ niti tkanine, koje onda ne stoje kruto slepljene i ukočene, a sve to za nas znači – manje peglanja.
To tražimo.
5. VADIM VEŠ IZ MAŠINE ODMAH PO ZAVRŠETKU PRANJA.
Što duže ostavite veš u mašini nakon pranja, on će se više „utabati“ i gužvati. Težina vode sabija niti, presuje komade i slaže vašu gomilu za peglanje – ka plafonu.
Zato ja uvek uključujem mašinu kada sam kod kuće. Ne zato što će možda nestati vode/struje, nego da bih ja, čim završi centrifuga – krenula u akciju.
6. ŠIRIM VEŠ MAKSIMALNO.
Sve one komade odeće, koji mogu da se poluispeglaju širenjem (košulje, haljine, duksevi na zip, mantili, bluze, suknje…) – tako i širim. Ili na vešalice (u toplim mesecima idu napolje) ili na krila moje žice za sušenje (žičani stalak), ali i ponekad na razne stolice u blizini. Ne samo da se veš tako manje gužva, nego se brže i suši.
7. ŠIRIM VEŠ UREDNO.
Ravno, po ivicama, pod konac. Onako kako ga stavljam i na dasku za peglanje. Na taj način ne pravim dodatne gužvane linije koje treba peglati. Kome to još treba?
8. BIRAM BOJU GARDEROBE PRI KUPOVINI.
Boja. Da, boja garderobe mnooooogo znači i za peglanje, ne samo za izgled. Moje iskustvo kaže da svetlije boje više plaču za peglom od tamnijih.
Takođe, najzahvalnija boja, kada je peglanje u pitanju, jeste SIVA. Zato, ugodite sebi kada kupujete: gornje i donje delove za svaki dan, za vanjske poslove, za dečije sportove… i uopšte garderobu koja se često nosi, prlja i pere.
9. KUPUJEM GARDEROBU S LIKROM.
Jeste da se ova caka može primeniti (uglavnom) na garderobu ženskog dela vaše kuće, ali – nema veze. I to znači. Zato za sebe i svoju ćerku često biram majce, bodi majce, trenerke, haljine, šorceve, dukseve – sa nekim procentom likre. Samim tim što je elastična, naša drugarica likra za ruku drži i sav pamuk u svojoj okolini i čini da je sve lepo i ravno – kad se obuče. A da se ne pegla. Divno.
10. TERAM MODU.
Postoje neki delovi garderobe koji su samo izgužvani – moderni. To su uglavnom majce, košulje, suknje… i još dosta komada odeće koju možete izabrati za sebe i one koje peglate. 100 puta sam u sebi i naglas rekla „Hvala dizajneru koji je OVO proglasio modernim!“ Verujem da je to neka žena, ili muškarac koji mnogo voli žene. Ko je – da je, hvala!
11. ONO ŠTO VIDIM – NE VIDIM.
Prestala sam da cepidlačim, da tražim dlaku u jajetu, liniju koju sam mogla a nisam dobro prepeglala, da gledam u nešto što je Jelena-perfekcionista nekada primećivala. Da se ne lažemo – vidim ja to i danas, ali – ODLUČILA SAM da ne vidim.
Odlučila sam da budem perfekcionista u nekim drugim poslovima. Onima koji su važni za moje duhovno i fizičko zdravlje, koji unapređuju mene kao ličnost i kao majku, oni koji hrane našu porodicu ljubavlju i intelektualnim razvojem.
I za kraj…
Znam da si mogla nešto ispeglati za sve ovo vreme koje si provela čitajući moj blog.
Mogla sam i ja.
Ali nisam.
Radile smo obe ono što više volimo, što nam više prija i što nas kao žene raduje.
A to i jeste cilj ovih saveta.
Da uštediš vreme tamo gde možeš, kako bi radila ono što voliš, što ti prija i što te kao ženu raduje.
Samo napred!
Da li vam se sviđaju saveti?
Imate li neki vaš? Slobodno ga dodajte u komentaru.
Mašina za sušenje veša je zakon….Otkad je imam, bukvalno nisam peglu uzela u ruke…
Pozdrav!
Marina
Divno. Ja je još nemam, a često čujem od žena da ta mašina skuplja veš. Da se veš vremenom „smanjuje“. Da li je to istina?
Jos jedna nepeglacica ovde. Perem na visokom broju obrtaja. Odmah uzimam ves iz masine, jaaaako ga dobro protresem. Pazim kako ga sirim – npr. majice odmah ispod pazuha, da se najmanje guzvaju. Ne koristim stipaljke. I na kraju, sto je jako vazno, pre slaganja ih onako „prepeglam“ rukama 🙂 Muzevljevim majicama i farmerkama posle ni ne treba peglanje. Mojim stvarima povremeno treba, ali ih dopeglam peglom pred nosenje. Posle pranja peglam jedino neke decije stvarcice. I to je to!
Odlično. Onda za tebe ne brinem 🙂
Hvala za savet o štipaljkama. Ni ja ih ne koristim.
Peglam po potrebi. Najčešće mužu odelo za posao. To su majica i kecelja i pantalone (ovo zadnje ređe). I hvala Bogu pa nije neki biznismen koji nosi košulje. Ako postoji gen, takenat ili tako n ešto za peglanje košulja, ja to nemam. Rukavi su mi užaš. Ako njih sredim, izgužvam ramena. Saveti ne vrede. Debil sam za to i tačka!
Košulje su definitivno najomraženiji delovi za peglanje! Definitivno!
Sreća (ili nesreća) što ni moj muž nije biznismen…
Da smo se udale pametno, valjda bismo platile nekome da pegla te naše biznismene 😀
Evo i mene u klub! Nije da ne volim peglati, zapravo je to bilo uvijek opuštanje, iskreno nije neka nauka uzeti vruću peglu u ruke i prolaziti po komadu tkanine. Ja sam za to vrijeme uvijek nešto planirala u glavi, razmišljala, stvarala nove ideje. I parnu stanicu sam kupila, to je nešto što od srca preporučam. No još bolja je sušilica (koju smo silom prilika morali nabaviti jer nemam gdje sušiti veš). Otkako imam nju, ne koristim više omekšivač, a veš je tako divno mekan. Samo, da, istina je da se veš smanjuje, ali i tu sam već otkrila trikove (npr. kupim veći broj, obično se smanji samo za jedan broj).
Nadam se da ovo neće moja mama pročitati (i srušiti se od šoka), ali peglu uključim samo kad hoću popeglati stoljnjak koji se od stajanja pogužva (prevedeno – par puta godišnje)
Ha, ha, ha…pozdrav za mamu 🙂
Dobro je da je tako, i hvala za ove trik savete za mašinu za sušenje. Znam žene koje je imaju, ali ne koriste, upravo zbog tog smanjivanja veša.
U svakom slučaju, sve je ovo dobro za tvoje ruke, noge i kičmu, a to je najvažnije.
Ја пеглам у недељу увече (или понедељак ујутру) – само оно што нам треба да обучемо за посао/школу/вртић. И то је то! Петнаест минута пеглања једном недељно
Extra!
Nama pegla služi za peglanje hama perlica,a veš se suši na ofingerima & sušilici 🙂
E, to je već prava zabava sa peglom 🙂 Dobro je.
Bila sam i ja kreten koji je peglao sve što se pere i to jako dugo.Muž me čak zezao da bih i čarape trebalo malo da predjem peglom.Sednem tako ,spustim dasku i krenem da peglam sedeći jer su mi drugarice rekle da je tako lakše.Posle nekog vremena utvrdim da me bole ledja i da sam dehidrirala.Dehidracija je posledica vrućine od peglanja a ledja su me bolela jer sam u medjuvremenu ustala i morala da se više saginjem jer je daska spuštena.Vremenom sam i ja došla do mnogih zaključaka koje si i ti navela.Ne perem na visokim temperaturama,odmah vadim iz mašine i lepooo razvučem kad se suši.Kad skupljam osušeno lepo ga složim i stavim u orman a peglam ono što mi treba za taj dan.Da,izbacila sam peglanje peškira i kuhinjskih krpa,totalno!
Joj! Peškire nikada nisam peglala, a znam da ima žena koje to rade. Najveći ekstrem u peglanju je definitivno moja drugarica Mirela, koja je, dok smo bile gimnazijalke, peglala i čarape i novčanice iz novčanika!!! Zamisli. Da nije moja, rekla bih da je bolesna 🙂
Ne možeš verovati koje je to uredno stvorenje bilo.
Sveske su joj bile kao štampane knjige. Šou.
Danas ima četvoro dece, nismo baš u kontaktu kao nekad, i ne znam da li se opametila 🙂 Nadam se.
Drago mi je što si i ti raskrstila s ovom „opakom bolešću“ 🙂
Ja smanjim broj obrtaja na 400, ponekad i na 0 ako je manje veša. Čim završi, složim veš i vratim u mašinu, uključim centrifugu na najveći broj obrtaja. Poslije toga ne bude izgužvan. Takođe, nekad ga ostavim složenog na par sati pa tek onda širim. Jedino košulje moram peglati ali i tu sam našla caku. Okačim je na ofinger, zakopčam svu dugmad, popravim kragnu baš kao da ju je neko obukao. I kad je skoro pa osušena, izvučem ofinger, ispeglam je onako zakopčanu i vratim na sušenje. Jedini problem je što moraš na vrijeme peglati da se ne presuši al i to mi je bolje nego gomila veša. Tako ponekad, kad moram, peglam i ostalu garderobu, dok je još vlažna
To sa slaganjem je baš zanimljivo. Prvi put to čujem.
Da nije košulja, mnoge žene ne bi ni naučile peglati 🙂
Što je dobro, jer su one jedino s čim se cimaju.
To sa slaganjem sam ukrala ideju od svekrve. Živi u kući pored mene i nešto joj bila žurba oko veša a mašina joj ima manji broj obrtaja pa loše cijedi. Oprala veš, zamolila me da uključim centrifugu kod sebe i kako je bio složen ja ga tako ubacim. Kad sam izvadila, ništa izgužvano. Ljepota. Od tada, praktikujem tako da radim i super mi je. Al kad mi ostane jedna majica da je moram ispeglati, teže mi je to uraditi nego tonu veša peglati. Šta ti je ljenost!
Nego, znaš šta mi nedostaje? Oni tvoji tekstovi o bašti, cvijeću, savjeti, nemaš pojma koliko sam naučila od tebe o tome. Nadam se da će sa proljećem doći i te teme 🙂
Nedostaje i meni, ali to je jedan moj san, koji ću nadam se, ostvariti ove godine. To će biti poseban blog 🙂 Ne bih ovde da mešam babe i …baštu 🙂
Peglam samo po potrebi,neke decije majice za skolu i vrtic,i neke muzeve majice za posao.Ostalo nista ne peglam,peglanje nikad nisam volela,za mene je to gubitak vremena.U beli ves nikad ne stavljam omeksivac,volim kad su peskiri grubi,i nikad sa belim vesom ne perem krpe kuhinjske.Njih uvek vece pre pranja natopim malo u vrucoj vodi i nasapunjam domacim sapunom,posle ih isperem i stavim u masinu na iskuvavanje.Uvek su kao sneg,e njih jedino volim da ispeglam.
Ni ja u beli ne dodajem omekšivač, osim ako imam nešto odabrano. U peškire se on ni ne stavlja, baš zbog pilinga koji mu je i zadatak.
Najvažnije je da si ti pegli gazdarica a ne ona tebi.
Divma i originalna kao uvek
Taj posao mi jos uvek ne pada teško!
Divna i originalna kao uvek
Taj posao mi jos uvek ne pada teško!
Hvala! Možda zato što peglanje mnogim ženama deluje kao „opuštanje mozga“, u poređenju sa ostalim kućnim poslovima…