MaminoBlago

Momenat za snove

Moja ćerka je stvarno divno dete.

I, što bi rekao Miki Manojlović „A onda se zaposlio…“ A onda je došao predpubertet!

dragon_fire2To ogromno, odvratno GMO čudovište sa đavoljim očima i vatrom koja kulja iz njegovog grla. Pali nas sve češće svojim otrovnim pogledima, kolutanjem očiju i uzdisajima teškim kao Mont Everest. Traži neke sitnice koje više izgledaju na krupnice i zahteva to odmah i sad! Neće da sluša, neće da uči, neće da radi! Hoće da bleji, da se izležava, da se proteže po ceo dan, da lajkuje i selfira se. Hoće da hoće i zahteva. Da pravi tužne face, laže i izmišlja, da suzi očima i na sam pomen iskrenosti i odanosti.

To čudovište, taj predpubertet je to-tal-no u svađi sa svim vizuelnim momentima. Te nije lepo ovo, ne ide ovo s ovim, ovo je jaaaaako kratko, a ovo je za babe. Mamine cipele preko noći postaju mrtvačke i za svatove. Taman da se oduševim nečim što joj je pre dva dana bilo „extra“ – kad ono – cvrc! To je već danas totalno aut! Kao i ja, i brat i tata. Šteta što nismo na naslovnoj strani časopisa Bravo! Hej! OK! – možda bi nas i razumela, ili bar prelistala…

Ovako – daj šta daš… Bar osmeh za koji se otimamo, bar tišinu nakon ručka, ili ono što još uvek ovo čudovište nije uspelo da sprži: maženje. To je momenat kada se cica polako privuče pored moje ruke i u tišini zasuče rukav, taj tajni znak da smo još uvek mama i princeza, mama i njena mazulja koja samo bira pozu za predstavu, u kojoj će zauvek ostati moja glavna glumica.

Kao sveti ritual poznat svim majkama, kada ljubav i tišina zaplešu valcer snova i puste mašti na volju, u nekoj tamnoj i svečanoj večeri. Tada više nema reči ni zvukova, samo tek poneki udisaj i izdisaj, uz onu slatku milinu koju može stvoriti koža majke na koži deteta. Ispod njenih opuštenih, sklopljenih kapaka tada krenu ružičaste i tirkizne boje, boje drugarstva i ringišpila, sunca i zelene trave, i ko zna kakvih još čudotvornih slika sreće. Verujem da tada mašta i sanjari o nekom divnom mestu, o toploj čokoladi na hladnim kuglama sladoleda od karamela. O dugim šetnjama, same nas dve, gde gledamo izloge i probamo sve suknje koje, znamo to dobro, nećemo kupiti. Uhvatim na svojim usnama tada senke osmeha, onog osmeha njene sreće, najvećeg osmeha koji majka može poželeti. Pa sam srećna i ja, srećna, zbog nje.

mothers-happiness

  1. Nek’ ti je sa srećom, sestro slatka! Ljubi ih majka!Ssvi znamo kad počinje ali ne znamo kad se završava 😉

  2. draganatomic kaže:

    Joj,Jelo, što si ovo lepo sve napisala!!! Drž’ se čvrsto, tek je počelo… I nemoj nikad da zaboraviš sebe iz tog doba. Mi roditelji se često zanesemo, pa zaboravimo kakvi smo bili, a samo da se malo prisetimo monogo bi na to olakšalo život sa našim Mladuncima. ‘Ljubac <3

  3. LaBiLnA kaže:

    Au… veselo! Mi imamo neke repove pubertetske… valjda izlazimo iz tunela 🙂

  4. Wojciech kaže:

    Dobro je… da znam šta me čeka. 🙂
    Pozdrav!

  5. CaraDara kaže:

    Rasplaka ti mene 🙂 ili progesteron ili budućnost 🙂 ne znam šta je ali je divno napisano.

  6. aprilia29 kaže:

    Joj, ovog se baš plašim. Posmatram nekidan svoju djevojčicu, sva je sretna kad joj se približim, pruža ručice i smije se najslađim osmjehom, uhvati moju majicu i ne pušta je, grize mi obraze a meni srce k’o Rusija. I onda se sjetim kako će brzo odrasti, kako će doći vrijeme kad bude brisala mamin poljubac, kad postane drska, svojeglava i sve ono što pubertet nosi. Ali, i to će proći, znam po sebi pa se tješim 🙂

  7. Ja ću tačno umreti kad taj trenutak bude došao. Nadam se laganoj uvertiri, kao u onoj priči o žabi i toploj vodi. 😉

    1. blamamino kaže:

      To je jedna od onih stvari koje spremaš godinama i opet te iznenade 🙂 Jedino je momenat maženja – sigurica 🙂

  8. icbmother kaže:

    Dobro ovo mi je omiljeni 🙂 Dobar i lep 🙂

    1. blamamino kaže:

      Super 🙂

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.