(Kada je Dara objavila ovaj tekst, odlučila sam da objavim i ja jedan moj, poučan i diskutabilan u isto vreme. Ovaj tekst je zaštićen autorskim pravima časopisa Mens Health, koji je danas njegov vlasnik. Napisala sam ga u januaru 2009.godine, i potpuno je aktuelan i danas. Tekst jeste namenjen muškarcima, ali može biti vrlo koristan i ženama. Dvoumila sam se da li da ubacim neke slike u njega i odlučila da je, ipak, sam sebi dovoljan. Možda je porođaj najbolji pokazatelj – koliko je muškarac spreman ići, da bi pomogao svojoj ženi. Hvala unapred na ličnom mišljenju koje očekujem u komentaru 🙂 )
NAJVEĆI STRAHOVI MUŠKARCA:
No 1 – POROĐAJNA SALA!
Da li ste ikada u svojim razmišljanjima ili vremenu iščekivanja svog deteta, poželeli da se nađete pored vaše supruge, u porođajnoj sali? Ova vrlo diskutabilna tema, često je predmet rasprava i sukobljenih stavova. Kako muškaraca, tako i žena.
DA LI JE PRISUSTVO MUŠKARCA NA POROĐAJU SVOJE SUPRUGE MODNI TREND ZAPADA ILI ISTINSKA POTREBA?
Ako bacimo pogled u prošla vremena, videćemo da sve istorijske činjenice ukazuju da je porođaj bio događaj i doživljaj namenjen isključivo ženama. Pisani istorijski izvori govore nam da su osobe koje vode porođaj uvek bile starije i iskusnije žene – pa otuda i današnji naziv “babica”.
U savremenom akušerstvu babica ili primalja, kako samo ime govori, ne vodi aktivno porodjaj, nego pomaže majci pri samom činu rađanja: prihvata dete po rođenju i vrši prve poslove oko novorođenčeta. Lekar akušer aktivno vodi porođaj, čak u nekim komplikovanim slučajevima i sam prihvata dete, odgovorno i savesno odlučuje o intervencijama i eventualnim operacijama koje će sprovesti. Akušeri su ti koji su odgovorni za način vođenja porođaja, za donošenje odluka o intervencijama i operacijama, kao i za izvođenje istih. Dakle, u savremenom akušerstvu najveću odgovornost preuzimaju lekari akušeri, ali ne treba nipošto zanemariti ni ulogu babice, jer jedan dobro vođen porođaj zahteva timski rad akušera i babice, svakog u svom domenu posla.
Još 1976.godine, započeta je jedna velika akcija, koja je, zbog svog velikog cilja, poprimila oblike misije. Reč je o projektu Baby Friendly Hospital, čiji su predstavnici dugih 15 godina obilazili bolnice širom sveta i u tom periodu prikupljeno je 19.600 potpisa podrške programu, bolnica iz 152 zemlje sveta. Program je počeo aktivno da se primenjuje 1991.godine u organizaciji UNICEF-a i Svetske zdravstvene organizacije.
Prof Dr Tihomir Vejnović, upravnik Zavoda za perinatologiju iz Novog Sada dodao je sledeće:
“Na početku realizacije ovog projekta, njegov osnovni cilj bio je da se humanizuje svaki odnos novorođenčeta prema majci. To se prvenstveno odnosi na boravak bebe sa majkom odmah nakon porođaja i u toku boravka u bolnici kao i na promovisanje dojenja. Pojave raznih alergijskih bolesti i bolesti imunog sistema kod dece, s razlogom su povezani sa upotrebom industrijski dobijenog mleka za novorođenčad. Zbog toga, dojenje je ponovo istaknuto kao stvarna potreba i preporuka. Sledeći korak programa bio je tzv. Mother Friendly – deo koji preporučuje humaniji odnos prema majci – od strane bolničkog osoblja i okoline porodilje uopšte. Nakon ovoga, usledio je i tzv. Family Friendly – deo programa koji ima za cilj humaniji odnos novorođenčeta i majke sa celokupnom porodicom i prijateljima. U ovom programu se nudi i preporučuje ocu (ali i drugim članovima porodice i prijateljima) da prisustvuju porođaju. Tim činom, otac bi pomogao svojoj supruzi ali isto tako i babici, a svoje iskustvo obogatio ovim nesvakidašnjim događajem.“
Svaki mladi muškarac koji nema, ili ima vrlo malo iskustva o deci, treba vrlo dobro da razmisli o ovom postupku. Ne treba nepromišljeno donositi odluku da se po svaku cenu mora naći na porođaju. Ovo treba da razume i prihvati i vaša supruga, budući da većina muževa prisustvuje porođaju motivisana molbom svoje drage.
Na početku treba da se oboje zapitate – šta očekujete oboje od tog postupka? Koje su stvarne potrebe supruge za podrškom njenog muškarca? I šta vi, dragi muškarci, želite postići vašim prisustvom u porođajnoj sali? Ukoliko vam je za odgovore potrebno vremena da razmislite, sumnjam da će odgovori biti iskreni a vi spremni za njihovu realizaciju. Međutim, postoje parovi koji funkcionišu kao tim, gde partneri ne funkcionišu dobro jedno bez drugoga, i gde bi ova vrsta podrške muškarca mogla stvarno da pomogne porodilji. Takav slučaj je zabeležen u Novom Sadu prošle godine, kod para koji je dugo čekao bebu i najzad je dobio uz pomoć veštačke oplodnje. Nažalost, i na sreću, borba za dete je do krajnjih granica spojila ovaj bračni par koji je savršeno delovao i u porođajnoj sali. Naravno, muškarac iz ove priče je godinama prolazio kroz sve faze trudnoće svoje supruge i dugo je edukovan po pitanju trudnoće i porođaja, tako da je, potpuno spreman, bio od koristi i svojoj supruzi i medicinskom osoblju.
Ovo je jedan slučaj prisustva oca na porođaju koje u Srbiji koji možemo svrstati u retkost. Ista je situacija na teritoriji cele Srbije.
Dr Marija Tasić, specijalista akušer, šef porodilišta u Nišu, rekla je:
“U Nišu skoro da nije bilo slučajeva prisustva oca na porođaju, niti je za tako nešto bilo mnogo zahteva. Naše porodilište može da vrši ovakvu vrstu porođaja jer smo tehnički opremljeni sa nekoliko zasebnih apartmana sa jednim krevetom i prostorom za prisustvo oca, uz ostalu medicinsku ekipu, ali do sada je samo jedan otac, po profesiji pilot, imao ovakvu želju i vrlo dobro je podneo celokupan porođaj svoje supruge. Primeri su vrlo, vrlo retki.”
NIJE DOVOLJNO BITI SMEO…
Ukoliko želite biti među prvima koji će videti vaše dete a pri tom biti od koristi supruzi, što pre počnite sa edukacijom i pripremama za ovaj događaj, koji će vam sigurno biti najveći od svih koje ste do sad imali. Ukoliko vaša supruga posećuje časove za trudnice, nije loše da se i vi nekada prošetate sa njom i saslušate savete stručnjaka. Redovno sa vašom suprugom odlazite na lekarske preglede kod ginekologa i pitajte sve što vas zanima. Takođe, brojna literatura u biblioteci i na internetu pomoći će vam da što lakše upoznate sve etape porođaja, a na vama je da procenite vašu ulogu u njemu. Na kraju, ali nipošto po važnosti, tu je i vaša supruga koja će vam biti vodilja u toku porođaja, jer kada porođaj počne, više nema mesta za vaše želje i zahteve; onda ste u službi bebe i zdravog porođaja. Potrudite se da budete od koristi a ne na smetnji.
Svaki otac koji želi ući u porođajnu salu, mora biti provereno zdrav, uz medicinsku dokumentaciju o nalazima laboratorije. U razvijenim zemljama očevi prolaze i razne psihološke testove o njihovoj psihičkoj spremnosti za ovaj čin, ali kod nas to još nije praksa. Pozitivni rezultati ovakvih testova- kada je otac spreman za ovaj čin- mogu se pokazati neuspešnim pri samom činu porođaja, jer to što muškarac misli dok popunjava test nema mnogo veze sa stvarnim činom pred očima.
…TRAŽI SE HRABROST – JER ONA PODRAZUMEVA INTELEKT
Niti jedan test, niti stav muškarca ne mogu biti garancija da će muškarac uspešno podneti čin porođaja supruge, i da će se nakon njega ponašati isto prema supruzi, u emotivnom, seksualnom ili bračnom odnosu. Mora se imati u vidu da će samo edukovani muškarci sve scene porođaja shvatiti kao prirodu po kojoj opstajemo, i još veći razlog za ljubav i poštovanje. Zabeleženi su slučajevi muškaraca koji su, nakon prisustva porođaju, potpuno prestali da svoju ženu doživljavaju kao ženu, zbog neprijatnih scena vezanih za porođaj, a koje se tiču polnih organa žene. Kod ovih slučajeva, seksualni život partnera prestaje, što opet vodi u duboke probleme koji se teško i sporo rešavaju uz pomoć stručnjaka.
“Sigurno je da odnos muškarca prema svojoj supruzi nakon prisustva porođaju, neće biti isti kao pre porođaja. Osnovni razlog za to jeste nedovojlna edukacija muškaraca po pitanju anatomije, fiziologije i drugih grana medicine vezanih za porođaj”- rekla je Dr Marija Tasić iz Niša, i dodala da se u “Austriji insistira na prisustvu muškarca na porođaju, jer se smatra da će suprug, koji je video kroz šta sve prolazi žena u toku porođaja, mnogo više poštovati ženu i njen trud za dobijanje deteta.”
Naravno, ovo su retki slučajevi pratećih problema i nikako nisu u prednosti nad onim pozitivnim, koji treba da vam budu podstrek da se jednog dana nađete u sali za porođaje. Ta odluka mora biti samo vaša i usmerena ka porođaju kao najlepšem trenutku vašeg života, jer vam donosi najveće bogatstvo koje čovek može imati. Svi porođajni bolovi, strahovi i problemi bukvalno nestaju čim se oglasi drago i čekano dete, i sve su oči tada uprte u njega. Plač male bebe izazvaće osmeh na vašem licu, jer je znak života, čijeg rađanja ste svedok.
DA ILI NE ? – PITANJE JE SAD
Bombardovani svakakvim informacijama, verovatno ste u potpunom rascepu sa željama i mogućnostima, tako da nije na odmet poslušati mišljenja stručnjaka iz ove oblasti.
Dr Marija Tasić smatra da “Muškarac treba da prisustvuje porođaju svoje supruge samo ako je to njegova odluka i želja. Naravno, on mora biti potpuno psihički i fizički spreman za taj čin. S obzirom na iskustvo koje imam, kao specijalista ove oblasti, ja lično ne bih svom mužu dozvolila da prisustvuje mom porođaju, niti sam to učinila.”
Evo i muškog mišljenja Dr Ivana Мadića, iz porodilišta KBC Zemun:
“Iako praksa prisustva očeva na porođaju još nije zaživela u našem porodilištu, jer se čeka završetak renoviranja, smatram da su očevi dobrodošli u porođajnoj sali, ali samo u prvom delu porođaja. Muškarac može biti velika pomoć svojoj supruzi kako bi je smirivao i opuštao, pomagao joj pri disanju i pružanju psihološke podrške pre samog čina porođaja. Ali ne bih savetovao da otac prisustvuje samom činu pojavljivanja bebe, jer se nikada ne zna kako će muškarac reagovati na takvu scenu. Može doći do mučnine, padanja u nesvest i drugih neprijatnosti, koje ne idu u korist dobrog porođaja.”
Na pitanje – Šta Vi, kao specijalista smatrate, da li treba očevi da prisustvuju porođaju? -Prof Dr Vejnović Tihomir, iz KC Vojvodine, odgovorio je:
“Ja sam više protiv nego za, jer to nije bezazleno prisustvo koje se poredi sa prisustvom bilo kojoj drugoj hirurškoj intervenciji. To je vrlo zahtevan postupak koji mora obuhvatiti samo stručnjake. Tu nema mesta za laike, koji sa vrlo malo znanja ulaze u porođajne sale. Prvenstveno preporučujem edukaciju a zatim ulazak u salu. Budući da procenat prisustva očeva na porođaju u Evropi iznosi 5-10%, vreme će pokazati da li je to dobro ili ne. ”
Gde sam ja u ovoj tabeli?
IDEM …zato što | NE IDEM…zato što |
1. Oboje to želimo | 1. Nisam ja za to |
2. Ne bojim se krvi | 2. Supruga ne insistira |
3. Jedva čekam da vidim svoje dete | 3. Imam averziju prema bolnici |
4. Sigurno sam psihički spreman za to | 4. Ne mogu joj nikako pomoći |
5. Edukovan sam | 5. Videću bebu malo kasnije |
6. To će biti najlepši dan u mom životu | 6. Ne znam zašto, ali sigurno ne idem |
Sigurno ćete se pronaći u tekstu ovih kolona koje vam mogu biti smernice. Verujte u sebe, svoje znanje i uverenje, i sve će biti u redu! Važno je da dajete svoj maksimum, bilo to pre, u toku ili posle porođaja svoje supruge. Bitno je da vaše dete zna i oseti da je tata uvek tu, kada je najpotrebniji. A to vreme je uglavnom – posle porođaja.
Ni ja se rado ne sećam svog porođaja, tako da mislim da je prisustvo muža na porođaju totalna budalaština 🙂
Kod muških, ni Ustav nije garancija da se neće skljokati u sali, nekog udariti…
Možda ako bi prisustvovali porođaju stojeći iznad glava svojih žena, inače, da imaju direktan pogled na znaš-već-šta, ili bi postali doživotno impotentni, ili bi promenili seksualnu orijentaciju 😀
Meni je porođaj bio divan. Volela bih da je moj muž prisustvovao, iako na tome nisam insistirala, želela sam da odluka bude njegova.
Sada, kada znam kako sve to izgleda, kada sam i muža uputila u detalje (najsitnije), opet razmišljam da na sledećem porođaju bude drugačije – da on bude uz mene.
Poslala sam mu ovaj tekst da pročita, pa mu možda pomogne u odluci. 🙂
I ja sam „radila“ na mom mužu, ali bezuspešno. Iskreno, mislim da on meni ne bi bio neka posebna pomoć, ali sam htela da ON vidi šta je porođaj, da ON plače od sreće… Čisto da podelimo taj neponovljiv osećaj.
Ništa nije sporno kada su u pitanju odluke koje mi donesemo jer tako želimo, jer osćamo da tako treba. Ne zato što to neko očekuje od nas, ne zato što tako treba zbog nečega tamo, ne zato što je to trend negde u svetu…
Sve je ovo pitanje svesti pojedinca. Nisu svi muškarci isti i nisu sve žene iste i nemaju iste misli i osećanja, pa su tako i odgovori na ovakva pitanja, verujem, raznoliki.
Na stranu to što su porodilišta kod nas takva kakva su i što porođaji teku tako kako teku… diskutabilna tema… Bogu hvala, što sam imala normalne trudnoće i što sam nakon prvog deteta naučila da ne treba da trčim u porodilište na prvi bol koji osetim, pa sam u porodilište stizala u 5 do 12, taman na vreme da se dete rodi u bolnici 😀
Ja sam generalno za to da muž bude uz ženu, jer je to neponovljiv događaj, to je rađanje novog života u čijem su stvaranju oni zajedno učestvovali, ali ne u uslovima u kojima se žene porađaju danas u našim porodilištima. Pre bih bila za varijantu porođaja kod kuće, u bazenu, uz pomoć dule i podršku najbližih 🙂 I to je tema za naširoku diskusiju, neki su za – neki protiv… A ja bih najsrećnija bila da tako dočekam unuče 😀
I ja bih volela da je moj muž doživeo sve one emocije koje sam ja doživela tokom porođaja; ne zato da se boji i traumira, nego zato što (verujem) ništa jače ni lepše ne bi osetio u životu! Ali, čim sam počela da s predloga krećem u ubeđivanje, shvatila sam da treba da prestanem 🙁