… je varošica.
Varošica, varoš, palanka, kasaba – sve je to nešto malo, a opet malo veće, ni pravo ni nazad, tmurno zvuči, zastarelo, bez privlačnog sjaja, naizgled dosadno. Sve sluti na nešto između, dovoljno daleko da to ne poželiš a opet dovoljno nepoznato da te zainteresuje.
Možda baš ta sredina u kojoj varošica živi, i jeste zlatna?
Teško se danas ljudi okreću varošima, osim ako od detinjstva nisu svoju dušu ulepili u njenu paučinu, pa je sada nemoguće otrgnuti se.
Nerazumljiva je ta ljubav. Daleka onima koji su daleko, a potpuno prirodna onima koji je osećaju. Svaki put kada me put vraća iz nekog velikog grada u ovo moje parče raja, osećam kako mi se duša uplela u varošku lepotu, ne mrdajući, ne želeći napolje.
Jer ovde je sve.
Sve što se ne može kupiti, i sve ono što poželim kupiti. Sve ono što je prvo, prirodno, još neupakovano, sirovo i najzdravije.
Mogu da budem sama i spokojna, na korak blizu svojih najvećih ljubavi, dovoljno daleko od ludila i dovoljno blizu ispunjenju najluđih želja, zagledana u svaki delić ovog bogatog života…
Mnogo je lakše –
započeti svoje delo, na svoj način…
pustiti decu na igranje, na sladoled, u šetnju, bez straha i brige…
vozati se bilo kad, bilo gde…
potrošiti malo vremena za rutinske stvari, a veći deo dana pokloniti sebi…
čuti i poželeti „Dobar dan“…
uživati u zvucima ljudskih glasova koji nadjačavaju sve ostale, u obilju malih, prijateljskih gužvi…
Varošica ne trpi zlo i ne prašta ništa. Ponekad nije zgodno biti deo uličnih priča, ali i to je jedna lekcija ove učiteljice. Uvek na kraju pretegne tas koji je označavao ono moralno i dobro.
Varošica ne dozvoljava pravim vrednostima da tek tako nestanu: ona ih neguje i čuva kao svoja osnovna merila. Narod varošice ima poseban kroj svoga dana.
Svi od života i traže upravo to: mir, spokoj, red, običaje, zdravlje, rutinu… Sve ono što varošica nudi. Savršeno mesto za život.
(Sve fotografije koje vidite napravio je Dalibor Ogrizović, najbolji šidski fotograf i grafički dizajner. Sve su ovo prizori Šida i okoline. http://dachadesignsid.weebly.com/)
Jako inspirativan tekst. Svidja mi se 🙂
Želela bih da živim u jednoj varošici, daleko od gradske vreve…ovom pričom si me podsetila na tu moju želju,
Lepota jedna od slika i reči!!!
Budući da se danas više nego ikada pre, bira mesto za život – nije na odmet malo razmisliti.
Hvala za pohvale 🙂
Ja sam jednom dobila magnete iz Šida :)))) super priča!
Napravi mesta za još iznenađenja, u drugoj polovini septembra… 🙂
Ojoj! Ojoj! Ne mogu dočekati 😀 😀 😀
Varošica možda, selo nikako 🙂
Ja sam sigurna da bi se TI 🙂 snašla bilo gde…
Divne fotografije!
Hvala, Dalibor je pravi majstor…
Ko zna mozda se nadjemo u Sidu 🙂 Tes sam sad skontala da si to ti 🙂 🙂
Jupi! 🙂 E luda si… samo razmisli, ja čekam 🙂