Koliko ste mama sreli u svom životu?
Ko bi znao odgovoriti na ovo pitanje…
Naravno da ih je bezbroj, i da ponosno u tu grupu ubrajamo i sebe.
Sve se mame sveta razlikuju u milion stvari: po haljinama i jeziku, ogrlicama i nijansama pudera, po kuvarima i običajima, po broju godina za udaju i poslu, po mestu gde najviše vole da letuju, po diplomama i uspesima…
Hiljadu žena bi nam uvek dalo hiljadu odgovora na mnoga pitanja, ali postoji samo jedno pitanje na koje bismo dobile isti odgovor:
ŠTA JE VAŠE NAJVEĆE BLAGO?
Bez sekunde čekanja, bez zadrške i premišljanja, sve majke sveta će vam odgovoriti isto:
MOJE DETE
Jer dete je deo života, koje postaje ljubav sama.
Ona ljubav koja se daje da bi se dobila.
Ona koja se grli i ljubi bez pitanja, bez očekivanja i broja.
Ona ljubav koja pokazuje svemiru da je i ljudsko srce bezgranično prostranstvo.
Ona ljubav koja nema ni zašto ni kako.
MOJE DETE – MOJE BLAGO
Zato što je tako prirodno i stvarno.
Zato što nema veće želje osim želje za detetom.
Niti delića srca koje može više voleti bilo koga i bilo šta.
Zato što to nije samo krv, jer krv može da nestane.
Ali ova ljubav ne.
To nije ništa što ljudsko oko može da vidi i ruka da dodirne, jer sva blaga sveta da nam ovog trena donesu pred noge, mi bismo još jače zagrlile tu malu nežnu ručicu, pogledali naše drage okice i uz grudi privile to malo čedo velike duše, velike kao nebo.
Da li i vaše blago živi u dečijoj sobi?
Na prvu loptu sam pomislila da je u pitanju računar 🙂 A onda sam shvatila da imaš ista blaga kao i ja u dečijoj sobi. I svaka ti čast što si se usudila da probaš ovo da opišeš rečima. Meni je (kao i svakoj normalnoj mami) to ljubav – neopisiva!
Računar???!!!
Jesi luda… Inače, da, jedan jedini računar koji imamo u kući, se nalazi u jednoj dečijoj sobi 🙂
Hvala za kompliment da nisam normalna 🙂 Ovo je samo bio mali pokušaj da se opiše neopisivo…
Zasuzih… Sve priznajem. 🙂
Ljubav je to <3 🙂
Mamino blago, mamino sunce, mamin osmeh, mamino zlato, mamino….sve!
Sve! 🙂
Tako je. Samo žene koje imaju tu sreću i to zadovoljstvo da imaju srce svoga srca i dušu svoje duše mogu da shvate tu bezgraničnu ljubav. Teško je to rečima opisati, ali ti si to svakako sjajno uradila. Često svojoj deci kažem da su deca nešto što se najviše voli na svetu. Kakvi god da su. I kada nešto zgreše, kada me razljute ili rastuže, povrede nekim rečima ili delima, oni su moji. Niko ih nikada više neće i ne može voleti na ovom svetu od mene. Nasad se, i iskreno želim, iako su oni dečaci, da i oni tako jednog dana, ako Bog da, dožive tu božansku ljubav, čistu kao suza. Hvala ti za ovaj toliko iskren post istkan dečjom ljubavlju <3 <3 <3
I tvoj lepi komentar je samo nastavak mog teksta…
ljubac!