Znam da većina roditelja oplakuje sopstvenu sudbinu malo pre dečjeg rođendana svoje MALE dece. Ček da vidite kako je kada dođete do broja 12! Mila majko!
Kako objasniti velikom-malom detetu da nije za izlazak, da nije za sobu, da nije za organizovane igrice niti tematske žurke? Ka-ko? Nema za taj problem ni boca ni knjiga. Evo – moj (ne)skromni doprinos za opšti boljitak čovečanstva! Ne preterujem.
Mozak dvanaestogodišnjaka živi na Marsu. Varate se ako smatrate da je to telo pored vas u dosluhu sa duhom njegovim. Neeeee… Povremeno se taj svevišnji duh i pomeri, preseli malo do vaše kuhinje i wc-a, ali uglavnom obitava na teritoriji Venere i Marsa. Mal` se tuče mal` se voli. E – kada ga u trenutku teleportacije i navatate u zenici, na vašim je svim raspoloživim snagama (suze, pare, obećanja) da ga časak zadržite i pokušate dogovor za rođendansku žurku??!!
Nadam se da ćete se do tada naoružati raspoloživim štitovima, veselicama i ostalim roditeljskim drugarima, kako biste sa što manje krvi izašli iz ovog rata, za koga su još drevni Grci predviđali da je izgubljen – za roditelje, naravno.
Nadam se da ste do dvanaeste godine dobro upoznali svog protivnika, u ovom slučaju rođeno dete, što znači – udarajte tamo gde najviše boli. Nema druge! Ako ja organizujem vojsku, nabavljam oružje, finansiram municiju – zna se ko je gazda! Pa jel nije?
Elem, naši dragi Marsovci neće sigurno dati zadovoljavajući odgovor na pitanje – šta ćemo za rođendan? On će u 99% slučajeva glasiti – „Ne znam“… uz obavezan teleći pogled u mističnu daljinu… Ne dajte se mističnoj daljini, odvući će i vas. Nego, lagana kontraofanziva sa konkretnim predlogom:
„A da pravimo disko-žurku?“
„Pa, može…“
„Stavimo po celoj terasi one novogodišnje sijalice, udarimo termin od 6-10 uveče, i opalite đuskanje kao u diskoteci! Zvaćemo Miloša da bude DJ. Može?“ (razdragana ja, uz osmeh, čekala odgovor…)
„Može…“
Od razdraganosti osta samo r, ali bar ste usamljeno jednoglasno doneli odluku da je to-to. Navodno. Jer sve što tinejdžer Marsovac već nije probao negde drugde, nije video na fejsu, u novinama ili u turbo-tinejdžerskom filmu – postaje automatski odbačeno i ide u „spam“. Jedino velika ljubav prema vanzemaljcu-roditelju može malo pomoći da vaše ovce budu na broju a vuk u vama sit.
I tako, krenemo ti mi u disko žurku, po mom mišljenju jedini spas za mene u datom trenutku. Od 6 do pola 8 igranje napolju, pica, opet „Idemo napolje!“ još pola sata, onda torta i palimo „disko kuglice“! 🙂 Blagoslov je od svih Svetih, ako imate u familiji ili međ`prijateljima, nekog klinca DJ-a, kao što je nas sudbina počastila. Iz pređenih nam ratnih pohoda, nastade ova:
UREDBA ZA PLANIRANJE I ORGANIZACIJU ROĐENDANA DRAGIH NAM PREDTINEJDŽERA-MARSOVACA
Član 1.
Rođendan je dragom Marsovcu. Zaboravite da je to do juče bilo vaše milo čedo, iz šuškavih celofana vadilo plišane medvede i bojice… Malo liči, ali to nije to dete. Imate pred sobom retko čedovište.
Član 2.
Igraonice zaboravite. Što pre – to bolje. Žao mi je.
Član 3.
Predtinejdžer za rođendan želi: da se smuva sa simpatijom, da dobije najnoviji telefon najskuplje generacije, brdo garderobe iz omiljene prodavnice, ceo dan pred kompom, ceo sledeći dan sa drugaricama, da ne namešta krevet više u životu, da ne uči, da lakira nokte 6 puta dnevno, da živi po zakonu Marsa… Uglavnom NIŠTA što biste vi mogli kupiti… Zato se i ne trudite mnogo: omiljena knjiga i neka turbo-luda drnda koja će nasmejati Marsovca. Sve ostalo će i ovako dobiti redovnim kalendarom.
Član 4.
Spremite grlo: smanjite govor prethodnih dana, čuvajte glasne žice za ratne poklike i naredbe. Navijte decibele na maksimum i bez ustručavanja zagrmite. Možda vas neko iz gomile i čuje.
Član 5.
Količinu hormona Marsovaca, koja se meri tonama, morate kanalisati kroz što veće fizičke aktivnosti pomenutih, tokom rođendana. Ni to nije garancija da će picu i tortu pojesti u miru i tišini, ali je ipak potencijalni saveznik u ovoj borbi.
Član 6.
Hrana i piće su sporedna stvar ovoj gomili ratnika, zato – ne trudite se previše. Nema smisla, verujte.
Član 7.
To više nisu mala deca. Ok, nisu ni velika, i u tom grmu se doooobro sakrio naš dragi zeka. Dajte im nešto što će ih maksimalno iscrpeti, jer će u protivnom oni iz kuće, vas, slavljenika, dvorišta – iscediti i poslednji atom svega. Imajte na umu da je ovo susret sa piranama koje napadaju samo u gomili. Ono divno dete iz komšiluka, koje svaki dan dolazi u vašu kuću sve cvrkućući, pretvara se na rođendanu u opasno zubato stvorenje koje zna vrištati za ne poverovati… 🙁
Član 8.
Ne napuštajte kuću! Ni u ludilu! Možete se samo skloniti na razumnu udaljenost sa koje lako možete uskočiti u problem. Pripremite svoje gepardske sposobnosti, navijte ih na maksimum i namestite se u START. Čisto da divlje zveri znaju da ih neko posmatra…
Član 9.
Prostor za slavlje mora biti velik i bez ikakvih detalja. Eventualno koja netapacirana stolica (za penjanje uz igru) i DJ sa svojim spravicama sreće… Dekoracija je prošlost. Ovako –
Član 10.
Marsovci ne umeju kontrolisati korišćenje mobilnih telefona, tako da je neophodno zabraniti im upotrebu istih, kako bi mogli što bolje uživati u ovoj vrištećoj paradi. Upotreba tehnoloških spravica dozvoljena je tek pred istek termina za uništavanje bubnih opni prisutnih. Ukoliko dozvolite upotrebu ovih spravica, automatski će uslediti fajronat, jer marsovačka glavna osobina je – preterivanje.
Član 11.
Vrlo, vrlo važan član, ako ga upotrebite, shvatićete i zašto. Naime, ja sam mojim Marsovcima (iz čistog straha za svoje već narušeno psiho-somatsko zdravlje) samo iznela jelo i piće, prinela čaše i salvete i – izvolite gospodo! Sami uzimajte, sami kidajte, sami sipajte… uz reči pohvale „Pa niste vi bebe da vam ja stavljam u tanjir…“ Bilo je razrogačenih Marsovca, ali je ipak prošlo… Isekla sam im tortu, prinela vodu i limunadu, pokazala gde je kanta za smeće i proderala se da će raditi usisivač ko ne bude igrao po pravilima, i …nestala u mračni ćošak. Na kraju cirkusa SVO SMEĆE je bilo u kanti, ostalo mi je samo da operem šarene, rođendanske čaše. Milina! Ali decibeli moraju da rade. Ili ćete vi…
Član 12.
Meni je, uz ovu gomilu gostiju, s Marsa pao i moj bratanac Miloš u odelu DJ-a. Bože, hvala ti. Jer po život je opasno dozvoliti predtinejdžerima da sami biraju i puštaju muziku na žurkama ovog tipa. Ovaj neće ovo, ovaj bi ovo, ovaj ne može da smisli ovo… katastrofa! 70% vremena će biti bez muzike uz svađu šta će se pustiti. Provereno. Zato je najbolje da za puštača muzike odredite neko starije čedo, narogušene face i po mogućnosti s viškom mišićne mase, kako bi mu se razularena masa što ređe približavala. Iz prostog straha za sopstveni život.
Član 13.
Ukoliko vaše dete nije za disko-žurku, ideje koje su meni još padale na pamet, a imaju dosluha sa slobodom, jeste: fudbalska, odbojkaška, rukometna… šaljiva utakmica. Svi napolju, jelo u poluvremenu, đuskanje na terenu… Ili piknik u šumi, velikom parku, sendviči, lopta i kreni!
Gde god da su – dajte im kvadratnih metara. Njihovi hormoni su se razmahali i svaka im je koža tesna, a kamoli dečja soba :).
Ova Uredba mora stupiti na snagu čim vaš dragi Marsovac zaplovi predtinejdžerskim vodama. Računajte od broja 11… pa na više. Ono čega na Marsu očigledno nema, i zbog toga mu najviše i teži ova vrsta, jeste – SLOBODA. (Naravno, ograđena bodljikavom, električnom roditeljskom žicom.) Zato skratite svoje muke, ideje i zamisli i dajte im bilo šta što ima rodbinske veze sa Gospođom Slobodom. Prostor, buku, ludilo, ledilo! Ju-hu! Došlo je vreme vrištanja, smeha bez povoda, skakanja s rukama u vazduhu! I zato – neka žurka počne!
Jeeeeeeeeeeee!!!!!!
http://http://www.youtube.com/watch?v=AbPED9bisSc
Svidja mi se ovaj tvoj saljivo-ozbiljan pristup problemu. Imam sestricinu u tim godinama i kao da gledam nju 🙂
Gledaj, gledaj i uči! Znaš zašto ja to šaljivo gledam? Kada ne možeš da ih pobediš… onda odlepi zajedno s njima 🙂
Joj šta me čeka…pa puta tri…
🙁 … Evo i ja već radim na kondicionim pripremama za sledeću godinu… Videću šta će moja marsovačka ekipa odlučiti do tada.
jest. ja zivela od rodjosa do rodjosa. sad je malo lakse (sledi nam sesnaesti)
Ja tek ušla u mračni tunel… 😀
ma nije mracan. disko kugla sija sve vreme
Jooooj da! 🙂
Super su saveti, mojoj sestričini je bio rođendan, već je drmaju bubice sa 12 godina. Nije bilo DJ-a, šuškali su u sobi, pojeli picu i tortu i otišli napolje..ah i mizika se čula, svi slušaju isto, pa nije bilo svađe, neka Marsovska muzika za koju nikad nisam čula 🙂
Svi Marsovci imaju potpuno iste osobine… 🙂 Poz!
Srećom pa prođe 🙂
To sam i ja sebi celo veče govorila – Proći će Jelena, proći će…
He,he, simpatično je sve to. Verujem da roditelju baš i nije 🙂
Tek mi je sutradan bilo super, jer sam čula da su deca oduševljena. Kako i ne bi bila, nakon onog vrištanja…
Bravo,super poznajete rodjendane
U stvari, super poznajem decu… Studirala, čuvala tuđu, rodila svoju, radim dosta za decu na poslu…
Tacno,deca 🙂
Sjajan tekst! Baš sam uživala!
Kao da sam pre sto godina imala 12 godina… A nisam toliko matora, majke mi.
I klela sam se da ću zapamtiti šta NIKAD neću raditi sa svojom decom. 😀
Imam još 11 godina da pozaboravljam i ono malo što pamtim i postanem pravi roditelj svom Marsovcu.
Super ako si uživala 🙂
Uživaj još tih 10-ak godina na ovoj planeti, pa se onda polako pakuj za opasno putovanje na Mars. Jer – kako da ih pustimo same, da lutaju tim strašnim prostranstvima… 🙂
Evo me opet… Moram još nešto da dodam. Skroz se slažem sa delom „…Zabraniti telefone…“ jer dok nisam isključila internet (wi-fi) svi su samo „buljili“ u telefone, pitali za šifru, dok se nisam iznervirala i pomislila: „TO JE MOJA ROĐENDANSKA DISKO-ŽURKA, A NE WI-FI CAFE“ i isključila wi-fi. U početku su svi bili u fazonu kao „E pa šta da joj radim-ovo-ono…“ dok nisu videli da nemaju drugog izbora. Od tada smo stvarno napravili žurku, svako je mogao da naruči pesmu koju želi, naravno, sve po redu… Od sledećeg rođendana odmah isključujem internet, da se ne bi na pola žurke setili da (se) igraju. Moja drugarica Sara je takođe bila uz mene, ona je i snalažljivija od mene , i neću zaboraviti kad’ im je rekla: „Šta ste zaseli i umusili se kao da je sahrana, a ne rođendan!“
Pozdrav još jednom 🙂
To! Wi-fi – out! Dovoljno je što se svi slikaju svaki momenat, sasvim dosta. Kad nema izbora, onda se čovek prilagodi situaciji. Baš kao i tvoji gosti. Pozdrav!