Ja sam žena koja uvek ima svoje političko mišljenje.
Nikada se nisam profesionalno bavila politikom, iako sam bila vrlo blizu vrha opštinske vlasti, zbog činjenice da radim u državnoj firmi, i da je moj posao (sticajem okolnosti) nekada usmeren na najviše instance.
Nije da nisam mogla, teoretski, ali imam tri stvari koje nisu dobrodošle u politici.
Svoje mišljenje, dug jezik i slab želudac.
U prevodu, politika ne trpi da ti nešto misliš i da se ti praviš pametan, ne trpi da govoriš kad ti se govori i ne trpi da ti se povraća na razne nepismene, obesne i iskompleksirane kretene. Jbg. Tu se moja priča o politici završila. Srećom. Politika me je spasila od same politike 🙂
To naravno, ne znači da ne mogu imati svoje mišljenje o politici, koje mogu podeliti gde god mi padne na pamet, pa i na mom blogu.
Izbori koji nam slede dali su nam jednu vrlo zanimljivu sliku o kojoj bih da razmenimo mišljenja. Ovo je ta slika:
Izvor – Mondo
Šta vidite na ovoj fotografiji?
Mislim, šta vidite osim faca od kojih vam je muka, preko onih koje prvi put vidite u životu, do onih koje više očima ne možete videti i onog čije ime ćete zaokružiti?
Ili, bolje da pitam – koga ne vidite na ovoj fotografiji?
Možda – Ženu?
Nema niti jedne žene.
?
Ups!
Kako to?
Gde su nestale žene političkog života Srbije?
Gde se denuše silne ministarke, funkcionerke, počasne članice?
Da li su dobrovoljno ili po defoltu sklonjene sa starta ove trke?
Da li sam u pravu kada kažem da je položaj žena koje se aktivno bave politikom i dalje na nivou animalne srednjovekovne inkvizicije?
Grešim?
Molim vas, ubedite me da grešim.
Da lupam gluposti i da sam se bez razloga posvađala s nekoliko njih upravo zbog toga.
Ubedite me, jer ću i dalje biti očajna što su srpske političarke samo marionete, kuvarice kafe na sastancima, čistačice stranačkih prostorija i obične administrativke.
O, da.
One to itekako jesu. Iako odvratno zvuči, ali tako je.
One su direktorice firmi koje će ispunjavati sve naloge bez pitanja i nećkanja, one su tu da lepe koverte i da peglaju razne političke gužvancije muških stranačkih kolega.
Za uzvrat će dobiti poslove koje niko neće, dobiće radno mesto za dete, prevoz službenim kolima, neke besplatne sitnice i zajedničku fotografiju na kojoj će (a kako bi drugačije) biti nasmejane.
Dobiće i besplatan ručak u kafani, mogućnost da kupe skupe čarape, priliku da upoznaju neku javnu ličnost i još buljuk sitnica koje nemaju veze s politikom.
Zar nam toliko malo treba?
Zar se žene uključuju u ceo cirkuski aranžman zbog toga?
Zar niti jedna ne želi svoje mišljenje?
Svoj stav?
Svoju ideju?
Gde nestane ona ženska snaga, ona svađalačka linija, inat i želja, luda ženska želja da bude po njenom?
Ko ubije sve to?
Šta one uošte traže tamo gde su uvek, ali uvek na petom, sedmom ili tridesetsedmom mestu?
Da nije zakona o obaveznom ženskom kandidatu na listama za neke druge izbore, garantujem da ne bi ni tamo osvanulo niti jedno žensko ime.
Ok, nakon što sam ih naružila, hajde da vidimo šta bismo mogle uraditi da se ova situacija popravi u korist žena u srpskoj politici?
Da ih ponekad, u prijateljskim razgovorima, podsetimo da su njihove ideje sjajne i da ćemo ih javno podržati u svakom isticanju.
Da im damo glas i podršku, pre nego nekom muškom političaru.
Da pratimo i promovišemo njihov rad, od najmanjeg do najvećeg.
Da ističemo primere dobre prakse žena u politici, zbog individualne promocije, ali i zbog osnaživanja drugih koleginica iz ove branše.
Da ih pozovemo u nestranačke organizacije kao pomoć, ali i kao podršku njihovom javnom istupanju.
Da im češće postavljamo pitanja: šta ti u stvari radiš tu?
Da ih navedemo na prihvatanje istine o njihovom asistiranju muškim nezasitim političarima, kako bi same shvatile da njihovo ime nije ništa manje vredno od onog sa izbornog plakata.
Jer nije.
Ni izdaleka.
Često je i vrednije.
Često nosi bezbroj divnih ideja, opšte korisnih i važnih.
Ideja koje ostanu na nivou mašte i neuspelog pokušaja.
Zato vas pozivam da budemo tu jedna za drugu, mnoge za neku koja će možda sledeći put imati dovoljno svog mišljenja, svog jezika i želudca da izgura svoje ime iz mraka, da zasija i bude korisna društvu onako kako to samo žena zna.
Šta kažete, vredi li probati?
Ma mi žene smo svesne da je ovo besmislica, da ideje i politika nemaju veze jedno sa drugim i da su na kraju svi ovi likovi nečije marionete. Ko još pametan želi da bude deo te predstave?
Utoliko pre mi nisu jasne. Svesne, a opet tu.
Jelena, dok god se mi, žene, budemo smejale rodnoj ravnopravnosti, a ona zbilja kreće iz jezika, dok god nam bude izlišno da postoje psihološkinje, a nije smešno što postoje sluškinje, to je to… isti način tvorbe, pedagoškinje, pa onda političarke, trenerke – kao isto je kao oprema za treniranje – a kad kažemo trener onda to zvuči kao muškarac koji se bavi tim poslom, ali nema veze, ženama to kao ne smeta… Dok god ne osvojimo pravo na postojanje, na iste plate, dok god ne počnemo jedna drugu da razumemo, da krojimo svet po meri majki, sestara, onih koje brinu, koje imaju ideje i spremne su da ih brane… neće nas biti na tim bilbordima.
Jer… sliku o ženama u politici kvare one koje se ponašaju kao na pijaci, koje se nikad nisu zauzele za pravo žena, za dečja prava… One koje pristaju da uđu u politiku da bi popunile kvotu i da bi neki vrli svet rekao – opa, vidi, u Srbiji se poštuju ženska prava… i više od tog… a u stvari ništa se ne poštuje, do tada neće biti žena u politici. A, nisu nam muškarci krivi, krive smo mi – kad bismo se grupno zauzimale za svoja prava, kad bismo branile svoj stav, ideju… kad bismo svoje muškarce pokrenuli da budu podrška promeni – bila bi tu barem jedna sjajna žena.
to sam mislila kada sam Jeci na njenom blogu napisala o stereotipima. Marina Majska, tako je. Radimo Hamleta…decaci se nikad nisu zezali kao ove godine na onaj monolog Biti ili ne biti. Znas sta sad kazu…Biti ili ne biti ženu. Svoju
Gospode…
Znam draga, sve mi je jasno. Čitam a plače mi se…
bravo
Od tebe znači duplo.
Odličan tekst. Niko se ne usuđuje da dozvoli ženama da vladaju jer su svesni da smo MI ŽENE spremne da se izborimo za sve što poželimo i da bi uvele VELIKE promene. 🙂
Da vidiš kakva bi revolucija izbila kada bi samo odbile kafu da im skuvaju na sastancima. Neka krenu od toga…
Ooodlican text! Sve mogu da potpisem!
Dobrodošla u klub žena koje menjaju svet!