Opšte je poznata činjenica da mamin dan počinje i završava trkom da sve obaveze završi ili bar privede kraju.
Prepoznajete se?
Za taj celodnevni maraton nisu nam dovoljne samo sopstvene dve noge. Jer kilometraža koju dnevno prelazimo ravna je bar maratonu nekog prvaka iz Etiopije. Zato sve mame koriste šta god imaju i znaju kako bi pomogle sebi i prebacile se iz tačke A u tačku B. Sopstveni auto, javni prevoz ili pak – bicikl.
Ne, ovo nije tekst u kojem ću vas ja ubeđivati da treba da vozite bicikl; ovo je tekst koji će vam dokazati da treba da vozite bicikl. 🙂
5. BIĆETE U FORMI
Bicikl će vam sigurno pomoći da steknete fizičku kondiciju. Redovna vožnja polako će topiti kilograme, ne samo zbog pedaliranja, nego i disanja, brže cirkulacije i boljeg rada srca. Ne očekujte da ćete za mesec dana imati manekensku figuru, jer rad nogu ne utiče (recimo) na oblikovanje mišića ruku, ali osećaj zategnutosti, energije i dobre forme – ne može da izostane.
4. UŠTEDEĆETE
VREME
Brže ćete se stvoriti pred prodavnicom, pijacom, bankom, radnim mestom. Vreme koje biste proveli koračajući smanjićete bar za 5 puta. Računica garantuje da vam bicikl dnevno može doneti i do sat-dva slobodnog vremena. A znate šta možete uraditi za tih sat-dva?
Mnogo toga za čega uvek govorite da nemate vremena.
NOVAC
U vremenu koje nas je potpuno otuđilo od novčanika, apsolutno je dobrodošao svaki način da uštedimo ovde, kako bismo imale za tamo. Vozite bicikl – štedite na:
*cipelama, koje ćete sigurno manje habati na biciklu nego koračajući;
*benzinu, koji biste kupili za automobil;
*rezervnim delovima, koji su mnogo jeftiniji od bilo kojih potrebnih za automobil.
ENERGIJU
Bicikl će poneti sve što ste kupile u gradu, dete po koje idete u vrtić, ali i vas lično, umornu s posla. Na taj način, uštedeće vam energiju koju biste potrošile (vukući kese, dete ili svoje umorne noge) da idete peške ili javnim prevozom i sačuvati je za ostale dnevne obaveze koje čekaju.
3. POSTAĆETE ECO-FRIENDLY
Ako redovno vozite bicikl, sve misli okrenute su ka boljem svetu, svetu zdravijem za nas same, ali i sve one koji tek treba da se rode. Bicikl vodi u zeleni deo razmišljanja, u deo sveta bez buke i izduvnih gasova, u svet koji troši kalorije prirodno, svojom sopstvenom snagom.
Okretanje pedala može probuditi u vama skrivenog prirodoljupca, ili pak usavršiti vaše postojeće znanje i trud iz eko oblasti.
2. PROŠIRIĆETE VIDIKE
Vožnja biciklom usmeriće vaše poglede i razmišljanja ka ljudima i prirodi. Otvoreni vidici na sve strane okrenuće vam poglede ka prolaznicima, ka vozačima automobila, ka prirodi pored koje vozite. Sedeći u automobilu, čovek drastično umanjuje svoje senzibilne osobine i prema svemu što ga okružuje gleda sa određene visine, očekujući da mu se drugi sklone i da ga poštuju.
Biciklisti pak, u većoj meri imaju dozu empatije i poštovanja prema svim učesnicima u saobraćaju, a svoju ljubav prema prirodi dokazuju svakodnevno kroz svoje pedaliranje.
1.VASPITAĆETE SVOJE DETE – NEPROCENJIVO
Mame koje voze bicikl su izuzetni vaspitači svojoj deci. Svojim primerom uče ih sledećim, važnim životnim lekcijama:
*želimo biti zdravi – jer čovek nije stvoren kao sedeće biće, nego kao biće koje se kreće. Naše zdravlje zavisi od našeg kretanja i to ne samo naših nogu, nego i naše krvi, našeg srca i naših pluća. Pokrećemo pedale – pokrećemo organizam. 🙂
*vodimo računa o prirodi – jer čovek je deo nje, koliko god želeo da se zatvori u što čistije i sterilnije prostore. Koliko prirodnih nepogoda treba da nam se desi da bismo shvatili da je svako usavršavanje prirode – njeno uništenje? Vratimo se prirodi – bicikom. 🙂
*vodimo računa o sebi i drugima – jer misleći na svoje telo, na prirodu, samo činimo dobro svim drugim ljudima. Nema loših efekata naše vožnje bicikla po druge ljude, nikakvih i nikada.
*sve se stigne – jer žurba i velike brzine često ne donesu dobro. Najvrednije stvari u životu dolaze polako. Usporite, život je mnogo lepši bez papučice za gas, vođen ritmičnim, usklađenim pedaliranjem.
*trud je bogatstvo – jer ulaganje sebe i svoje energije u sve što radimo nam je neophodno da bismo došli do cilja i razumeli poentu. Nije sve u životu brzo i na tacni. Ne dozvolite da mašina pokreće vas, budite vi pokretač. I snage i misli.
*poštujemo sebe – jer poštovanje prirode, drugih ljudi i života uopšte, kiti nas ordenom poštovane majke. Ona koja jeste primer, dosledna, uporna i mamasta u svoj svojoj veličini.
Kroz sve nabrojane dokaze, kao nit koja ih spaja, stoji UŽIVANJE. U odluci, u stavu, u vetru, u suncu, u osećaju slobode… Stoga, nema razloga da se ne priključite grupi mama koje svoju decu, namirnice, papire, životne stavove i misli redovno voze na dva točka.
Svi razlozi protiv – padaju u vodu. Ne tražite izgovore.
Jednog dana, kada budete uživale u vožnji i pesmi koju pevate na glas – javite kakav je osećaj!
Može?
Sećam se svojih srednjoškolskih i studentskih dana kad bih otišla u svoju ravnicu, sela na svoj muški ljubičasti bicikl, stavila sluške, a u diskmen ubacila Texas i uživala dok sam letela pored polja suncokreta. Dvadeset kilometara dnevno i ne osetiš kad toliko uživaš. Brdoviti Beograd se ne uklapa u tu moju idealnu sliku, ali eno bicikla, ženskog, crnog na terasi, dobijen za rođendan prošle godine, čeka. Hvala na inspiraciji i motivaciji, draga Jelena! 🙂
Mislim da u Bg nisu probem brda, nego saobraćaj. Mnogi ljudi voze autom bajs do Ade ili nekog drugog mesta, pa onda voze, pa onda opet pakuju bajs… To nije to, ali opet, poštujem. Inače, Bg nije mesto za pravi život u punom njegovom smislu; izvinjavam se svima,ali… On je savršeno mesto za biznis, ali ne i mnoga druga uživanja 🙁 Nadam se da će se udruženja biciklista izboriti za staze, prava i ostalo. Ide teško, ali nije nemoguće (primeri su drugi svetski velegradi)i imaju moju podršku 🙂
Hm, Jelena. 🙂 Sve je to individualno. Meni su brda veći problem od saobraćaja, a o Adi i ne pomišljam zato što ne živim u blizini i ne mogu nikako da je uklopim u svoju svakodnevicu. Takođe mislim da je tvoj doživljaj Beograda lično tvoj. Ja se donekle slažem s tobom, ali ni iz daleka potpuno. 🙂
U pravu si: doživlja je vrlo ličan, prvenstveno zato što sam tu živela jedan period. Iako možda ne deluje tako, suviše sam mirna za takav turbulentan život. Sorry…
I ovde u Atini nije bas sjajno, iako se u delu grada u kome zivim trude da izgradnjom biciklistickij staza poprave sliku…Ipak, Grci su grozni vozaci, ne postuju bicikliste uopste, parkiraju po stazama…Iskreno, ne bih se bas usudila da vozim bebu, mada mi za neke krace destinacije ipak prolazi ta misao kroz glavu :).
Isti slučaj i ovde s poštovanjem i parkiranjem. Em mentalitet, em navika.
Još jedna cena života u velikom gradu. Srećom pa se ljudi bore, iako su i sami svesni da ide teško. Ono što ih konstantno motiviše, jestu upravo razlozi koje sam navela. Pozdrav!
I ja sam jedna od onih koji kažu „like“ za članak! Bicikl mi je najomiljenije prevozno sredstvo. Još da mi je zakačiti neka mala kolica pa više ni u trgovinu ne bi morala autom.
Ja se kao malo dijete veselim kad prozujim pored automobila, oni stoje u gužvi a ja sa nekih par km na sat brža od njih 🙂 .Neprocjenjivo je vrijeme na biciklu, i za zdravlje, i novčanik, i jednostavno za razbistriti glavu.Ja i muž smo i potomke „zarazili“, bicikliranje u četvero je nešto što nam uljepša svaki zajednički izlet
Ovo kao da sam ja komentarisala ovaj članak 🙂
Sve isto, pa i onaj deo za decu. Drago mi je da smo se razumele i da uživaš u biciklu, vožnji i ovom načinu života. Samo nastavi 🙂
Sve si rekla, ne znam šta bih još mogla dodati. Bila sam jedno vreme bez bicikla i imala sam utisak kao da me je neko vezao. Jednostavno, za mene je bicikl zakon!
Jes! 😀
Već sam ti jednom rekla da ti zavidim na biciklici i vožnji malom varošicom. Ja sam se pretvorila u taksistu i da nema mogućnosti da glasno puštam muziku i psujem do mile volje na kolege vozače, tačno bi pošizela vozeći se Beogardom 🙂
Super post!
Budući da je izbor sveden na: plači ili psuj – slobodno psuj! 🙂 Što glasnije!
Ako neko izađe napolje i krene na tebe, slobodno se vadi na glasnu muziku ili decu 🙂 Šalim se, ali sam i ozbiljna.
Hvala!
Vidiš, nikad nisam razmišljala o uštedi na obući ali zaista je tako. Lično, gdje god mogu idem biciklom, posebno sad kad smo nabavili i dječiju sjedalicu 🙂
Zvuči smešno, ali jeste, tako je. Samo se vozajte…
Nažalost, vožnja bicikla je samo jedan od razloga zbog kojih bih se sutra spakovala i otišla da živim u neko manje mesto… Da živim u nekoj drugoj, normalnoj državi, gde bih svojim poslom mogla da se bavim i van „Velegrada“.
Koliko je meni potreban taj mir o kome ti govoriš, ta opuštenost, život bez jurnjave, buke… Koliko mi je potreban život bez smrdljivog prevoza i čekanja na semaforu od pola sata.
Sve ima svoje prednosti i mane, u Beogradu se pod svakodnevnim pritiscima prednosti lako zaborave.
Divan ti je novi izgled bloga, virkala sam ranije, ali nisam stizala da pišem…
Neka je sa srećom, a ja odoh da čitam šta sam sve propustila, a toga je mnogo. 🙂
Samo da nam je standard malo bolji, sigurna sam da bi mnogi mladi preselili svoj život u manja mesta. Jer, sat vožnje do posla gradskim ili sat vožnje autom – dođe mu na isto. Nažalost, ima poslova koji se još uvek ne mogu seliti, poput tvog koji je zaista divan.
Ono što teši jeste, za bicikl nikada nije kasno 🙂
Hvala ti za blog…
Ja ponovo pokušala da se „upišem“ na tvoj, i opet neće… 🙁
Moram te vijati na fejsu 🙂